KOLUMNA DAMIRA VRBLJANCA – Habemus Papam! Ultimum?
Neka stara i kontroverzna proročanstva, poput onog proroka Malahije o posljednjem Papi, a koja bi se eto upravo sada trebala dogoditi, zaobići ću i okrenuti se realnoj zbilji trenutka.
Kad je iz dimnjaka Sikstinske kapele suknuo bijeli dim, svi prisutni na trgu kao i čitavo svjetsko pučanstvo, s nestrpljenjem su očekivali doznati tko je novi Papa, čuti njegovo ime, odabrano njegovim vlastitim odabirom ili samog Duha Svetog, svejedno.
Ime koje se oglasilo sa balkona bazilike Svetog Petra bilo je poprilično iznenađenje, a za one bolje poznavatelje Biblijske i povijesne težine tog imena i pomalo uznemirujuće.. U Bibliji Leon (lav) predstavlja isusa Krista, simbol je pobjede i spasenja, simbol pravovjerja, ali istovremeno i upozorenja, pa i skriveni plan, a takva dualnost skriva zastrašujuće mogućnosti: da li je svaka pojava Leona Božanska? Svi dosadašnji Pape sa tim imenom, a njih je bilo 13, živjeli su u vremenima dubokih previranja i borbi Crkve za vlastitu vjerodostojnost.
Da li je riječ o slučajnosti ili znaku? Kod mnogih poznavatelja Starog Zavjeta pojavila se sjena sumnje, je li ovo Božanski odgovor ili…? Starozavjetni proroci najavljivali su dolazak „onoga koji će doći u ovčjem ruhu, ali će iznutra biti vuk.“ U svakom slučaju pojava novog Pape s ovim imenom ne može se promatrati izvan konteksta.
Novi Papa, Amerikanac Robert Francis Prevost, izabravši ime Leon (Lav) XIV, postao je svojevrsna enigma u povijesti Crkve, čije je ime izazvalo nemir među teolozima i znancima proročanstava. Poznat po zatvorenosti i radom u pozadini, u Vatikanskim kongregacijama i teološkim institutima imao je veliki utjecaj iz sjene. Njegovi kontakti nisu svi bili transparentni, dokumenti i svedočanstva dokazuju veze sa duhovnim krugovima udaljenim od tradicionalnih naukovanja i upravo to stvara sumnju tko zapravo stoji iza njegova izbora. Pridodaju li se tome i kontroverze vezane uz seksualno zlostavljanje svećenika i sumnje u njegovu prikrivanju pedofilije, nemir postaje razuman. Javlja se pitanje je li njegovo Papinstvo u službi neke ljudske agende umjesto one Božanske? Poruke koje šalje nisu usmjerene isključivo vjernicim nego i političarima, kao da ne želi biti samo poglavar Katoličke Crkve nego i sveukupni svjetovni lider. Može li on služiti Bogu i Svijetu istovremeno?
Da li njegovo Papinstvo označava početak posljednjeg poglavlja Crkve kakvu poznajemo, otkrivajući ono na što su proroci stoljećima upozoravali: duhovnom razaranju iznutra.
Apokaliptička proročanstva postoje, govore o Antikristu koji neće doći kao zao diktator već kao karizmatički vođa, netko ko će govoriti o jedinstvu i ljubav, ali će u srži to biti duhovno obmanjivanje. Među vjernicima reakcije su već podijeljene, jedni u njegovom imenu vide svjetionik nade u trenutku duhovne tame, drugi pak sa strpnjom očekuju buduće rezultate razotkrivanja dvojnosti simbola odabranog imena.
Godine koje dolaze razotkrit će je li izbor imena bio nadahnuće Duha Svetoga ili ovozemaljski potez ljudskog kalkuliranja.
(Damir Vrbljanac)








