Piše: Ferruccio Burburan
Inicijativa: promjena imena Primorsko-goranske županije (3)
Povijesni razlozi za promjenu naziva županije
Hrvatski eksperti koji se bave problematikom upravno-administrativnog ustrojstva države, regionalizacijom „Lijepe naše…“ i njezinim odnosom prema županijskoj organizaciji, jedinstveni su u konstataciji kako „cjelovitog pregleda i spoznaje uvjetovanosti povijesnih mijena upravno-političkih cjelina na hrvatskom nacionalnom prostoru nažalost još uvijek nemamo“ (Dr. Veljko Rogić). Vrijeme reformi bana Ivana Mažuranića, nakon Austro-Ugarske (1867. godine) i Ugarsko-Hrvatske nagodbe (1868. godine) uzima se kao početak suvremene lokalne samouprave na područjima današnje Hrvatske. Ne ulazeći šire i detaljnije u pregled povijesnog slijeda hrvatskih županija kroz stoljeća, ovdje ćemo samo fragmentarno navesti neke od primjera naziva za pojedina upravna područja koja danas čine dio PGŽ županije:
– potkraj 18. stoljeća osnovana je Severinska županija, da bi uskoro (1786.godine) njezin primorski dio, od Rijeke do Senja, bio pretvoren u novu upravnu jedinicu nazvanu „Ugarsko primorje“ (Littorale Hungaricum). Ugarsko primorje sastojalo se od tri kotara: riječkog, bakarskog i vinodolskog, čija je uprava bila u Rijeci na čelu s gubernatorom koji je bio podvrgnut Ugarskom namjesničkom vijeću;
– Rijeku je 1848. godine Franjo Josip dodijelio Hrvatskoj imenujući bana Josipa Jelačića gubernatorom Rijeke;
– Naredbom austrijskog ministarstva unutarnjih poslova od 12. lipnja 1850. godine o ustrojstvu političkih upravnih oblasti u Hrvatskoj, a po prethodnom zahtjevu Hrvatskog sabora, uspostavljena je Riječka županija!!! Podijeljena je udva politička kotara: bakarski i delnički. Riječki gradski magistrat, koji vodi političke poslove u gradu Rijeci, nije bio izričito podređen županijskoj oblasti;
– Na temelju Ugarsko-Hrvatske nagodbe 1868. godine gradski i seoski kotari Rijeka i Bakar izdvojeni su iz Riječke županije. Rijeka, s kotarom, ponovno je pripala ugarskom dijelu dvojne A-U Monarhije. Rijeka je pod izravnom upravom ugarske krune, ali s visokim stupnjem autonomije – kao Corpus separatum – praktički je „država u državi“. Time Riječka županija prestaje djelovati na dijelu ovoga području, a njezine poslove i administraciju preuzima 1870. godine nanovo uspostavljeni Riječki gubernij. Opsegom sužena Riječka županija nastavlja djelovanje pod istim imenom sa sjedištem u Ogulinu, a od 1886. godine pod nazivom Modruško-riječka županija (kao jedna od ukupno 8 hrvatskih županija) iako grad Rijeka nije više u sastavu Hrvatske, Sušak jeste. Ovakvo stanje traje sve do 1918. godine odnosno do okončanja Prvoga svjetskog rata;
– od 1918. godine pa nadalje u Kraljevini SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija) nema Rijeke, tek samo grad Sušak. Također nema Istre, nema otoka Cres, Lošinj i Lastovo, nema grada Zadra;
– Ugovorom kojeg su, 12. studenog 1920. godine, u gradiću Rapallo (na Ligurskoj rivijeri), potpisali opunomoćeni predstavnici vlada Kraljevine Italije i Kraljevine SHS utemeljena je nova neovisna država pod nazivom „Slobodna država Rijeka/Stato libero di Fiume“. Nju su priznali, temeljem međunarodnog prava, najmoćniji i najvažniji „igrači svjetske političke scene“ i ona de iure– kao takva – nije prestala postojati ni do danas. To je činjenica koju „hrvatski državotvorci“ rado i uvijek ignoriraju.
– Rimskim ugovorom 1924. godine, između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS, grad Fiume (zapadni dio današnje Rijeke) pripojen je Italiji. Iste godine talijanska vlada je dekretom br. 213 osnovala u Rijeci pokrajinsku oblast pod nazivom prefektura za Kvarnersku provinciju, odnosno „Regia prefettura per la provincia del Carnaro.“ Ona je obuhvaćala područje grada Rijeke (zapadni dio), općine Klana, Matulji, Veprinac, Opatija, Lovran, Mošćenice, Brseč, te općine (danas u Sloveniji) Ilirsku Bistricu, Jablanicu, Jelšane, Knežak, Prem, Materiju, Podgrad i Zagorje (broj i područje općina se poslije mijenja).
– kapitulacijom Kraljevine Italije u rujnu 1943. godine, riječka je pokrajina u sklopu njemačke Operativne zone Adriatische Kuenstenland, podvrgnuta njemačkoj građanskoj upravi sa sjedištem u Trstu. Grad Sušak je u sastavu NDH. Do 1945. godine riječka Prefektura je zapravo samo organ te njemačke oblasti, a prestala je postojati 3. svibnja te godine konačnim ulaskom Titovih partizanskih jedinica u Liburnijsko-Kvarnersku prijestolnicu;
– u SR Hrvatskoj, kao federalnoj jedinici države SFRJ, nije postojao županijski upravni sustav. Najprije su upravno-administrativnu organizaciju države činili kotarevi, a od 22. veljače 1974. godine takozvane zajednice općina. Jedna od njih (ukupno ih je bilo devet u Hrvatskoj), Zajednica općina Rijeka obuhvaćala je cijelu Istru, otoke Cres, Lošinj, Krk, Rab, Pag, općine Senj, Ogulin i Vrbovsko!!! Sve je to ukinuto 25. srpnja 1990. godine.
Ekonomsko-fiskalni razlozi za promjenu naziva županije
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH (DZS), tijekom posljednjeg desetljeća, najveći udio BDP (Bruto društvenog proizvoda) ostvaruje Grad Zagreb s prosječno 34 % udjela u ukupnom BDP Republike Hrvatske, a odmah potom slijedi PGŽ s prosječno 8,7 %, zatim Splitsko-Dalmatinska (8,4 %) i Istarska županija (prosječno 6,2 %).
Kada se gleda BDP po stanovniku, stanje je u 2018. godini bilo slijedeće:
Republika Hrvatska Index = 100
Grad Zagreb Index = 185
Istarska županija Index = 127
PGŽ Index = 122
Splitsko-dalmatinska županija Index = 82
svim preostalim, pojedinačno po županiji, Index je ispod 80
Posebno je zanimljiv „Neto fiskalni položaj“ (skraćeno NFP) županija. Ovaj pokazatelj označava razliku ukupnih prihoda i rashoda poslovanja na području pojedine županije. Praćenje NFP županija je važno za provedbu regionalne politike jer taj indikator jasno pokazuje fiskalne kapacitete (sposobnosti prikupljanja prihoda) i potrebe lokalnih jedinica na području županija. Prema podacima DZS, za zadnje četverogodišnje razdoblje, od ukupno 20 županija+Grad Zagreb samo su njih četiri neto uplatitelji, a ostalih 17 županija su neto primatelji iz proračuna opće države. Četiri neto uplatiteljasu redom: Grad Zagreb, Istarska županija i PGŽ(sve ove tri iznad prosječnog NFP za Republiku Hrvatsku) te Zagrebačka županija. Ovakav model regionalnog ustroja (u kojem se na područjima najvećeg broja hrvatskih županija troši više od uplaćenih iznosa) očito nije dugoročno održiv.
Vezano na stavku „ Prihodi od poreza koji sudjeluju u prihodima županije“ , tek u tri županije+Grad Zagreb prihodi od poreza sudjeluju u prihodima županija s više od 50 %, u 15 županija s manje od 40 % ( u njih 5 niti ili jedva s 25 %, a najmanje- svega s 13 % – u Virovitičko-podravskoj). Po glavi stanovnika najviše se ubire poreza u Primorsko-goranskoj županiji (prosječno 702,oo kune)!!! Naravno, Zagreb kao Grad, županija i političko državno središte priča su za sebe.
Hrvatska vlada je prije nekoliko godina razvrstala županije prema stupnju razvijenosti. Samo tri jedinice regionalne samouprave imale su Indeks razvijenosti (prosjek više društveno-gospodarskih pokazatelja) iznad 125 postotnih poena državnog prosjeka. To su: Grad Zagreb, Istarska županija i PGŽ !
Osim emocionalnih razloga, nisu li i navedeni etimološki, kulturalno-tradicionalni, zemljopisni, povijesni, politički elementi i ovi ekonomsko-fiskalni egzaktni pokazatelji više no i dovoljan razlog za konačnu promjenu naziva PGŽ jedinice samouprave ?
Sve ovo jasno ukazuje na činjenicu da je ljudima ovoga kraja potrebna regionalna identifikacija te da mnogi intuitivno osjećaju kako bi novi naziv županije istinski posjedovao kvalitetu označitelja koji bi mogao ujediniti ljudske potencijale ovoga područja u jedinstvenu regiju. Ta pozicija obavezuje na veliku odgovornost ne samo one koji se trenutno bave bilo kojom javnom djelatnošću koja zadire u područje identitetskih teorija i praksi na ovom području, već i buduće tzv „političke vođe“ odnosno „upravitelje ovom županijom“. Pojam regije različito tumače geografi, sociolozi, politolozi kao i političari i drugi, a uglavnom se pokušava odrediti kroz odnos neke razine društvenog života i određene zemljopisne pozicije. U ovom izlaganju regiju shvaćamo kao zemljopisno odredivo područje rasprostiranja društvene zajednice kojom dominira jedinstvena ideja o zajedničkom identitetu.
Područje Republike Hrvatske podijeljeno je na više većih i manjih regija čije se rasprostiranje može poprilično točno odrediti. Na prostoru između Istre, Gorskog kotara, Like i Dalmacije postojanje takve društveno-teritorijalne cjeline nije primjetno iako je definirani prostor zemljopisno vrlo precizno odrediv i premda na tom području trajno obitava približno četvrt milijuna žitelja razmjerno homogenog kulturnog karaktera. Iako regija, za razliku od države nije politički odrediva kategorija, izostanak jedinstvene političke strukture unutar društveno-teritorijalne zajednice može u iznimnim slučajevima spriječiti stvaranje regije. Izostanak jedinstvenog upravno-teritorijalnog modela u tisućljetnoj povijesti danog područja možebitno je ključan razlog nepostojanja jedinstvene ideje o zajedničkom porijeklu određene društvene zajednice.
Jedna od bitnih promjena koju, dakle, novoizabrani županica ili župan ove županije može i treba provesti u relativno kratkom vremenskom periodu, nakon preuzimanja dužnosti i obveza, je pokretanje inicijative za promjenu sadašnjeg naziva županije! Najadekvatniji novi naziv, prema kriterijima navedenih u Zakonu bio bi: Riječko-Gorskokotarska županija. Ovi lokalni izbori doista su potencijalnim „novovladajućim“ prilika za iskorak koji je potreban kako bi se napustio put ravnodušja što obično vodi samo u nazadovanje, a na kojem nas neki silom žele zadržati. Ovoj županiji nisu više potrebni političari koji za sobom ostavljaju nedovršene stvari. Ukoliko se ne dogodi inicijativa za promjenom naziva ove županije, ispast će da su Titovi partizani na proljeće 1945. godine uzalud okupirali talijanski Trst samo kako bi, nakon ulaska u Rijeku, ovaj naš voljeni grad „priključio matici zemlji“. „Matici zemlji“ koja se, prije 29 godina, tako ignorantski i podcjenjivački ponijela prema ovoj regionalnoj zajednici. Na kraju svega, u životu svatko ima ono što gradi. Ovo vrijedi kako za pojedinca, tako i za cjelokupnu njegovu zajednicu.
Loading ...
