Kvarnerski đir
PIŠE; Neven Šantić
Zlatko Komadina pao s Marsa
Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina ušao je u šesti uzastopni mandat po prvi put suočen s kohabitacijom. Koalicija kojoj je on na izborima bio na čelu nije uspjela izglasati svog kandidata za predsjednika Županijske skupštine, nego je najviše glasova dobio njegov dojučerašnji suradnik i koalicijski partner Marko Boras Mandić koji je prije izbora krenuo svojim putem. To ga je jako uznemirilo. Mnogo više nego što bi to trebalo uznemiriti nekoga tko je četiri godine proveo kao riječki gradski vijećnik, još četiri kao zastupnik u blagopočivšem Županijskom domu Sabora, a posljednjih dvadeset godina bio biran, što posredno a što neposredno, za čelnika županijske izvršne vlasti.
Zbog te uznemirenosti, koju je neuspjelo pokušao pritajiti neiskrenim čestitkama većini u županijskoj skupštini, izgovorio je u četvrtak dvije besmislice koje ga kompromitiraju kao političara s preko trideset godina iskustva na javnoj sceni, pa se učinilo kao da je upravo pao s Marsa. Jedna se besmislica odnosi na njegovu trvdnju da je ovdje “evidentno stvorena desna koalicija”, a druga da je “po njegovom skromnom mišljenju” ovdje “na djelu prevara birača”. S obje ove tvrdnje Komadina zapravo radikalizira političku scenu u Primorsko-goranskoj županiji, što nije dobro, svodeći je na manihejsku podjelu na “dobru ljevicu i zlu desnicu”, bez ikakvih nijansi i suptilnosti. Ne samo stranke već i građani se ovime žele stjerati u dva nepomirljiva ideološka tora. To je jedini obrazac po kojem, nažalost, Komadina funkcionira i koji je bio glavni nosač njegove dosadašnje dugogodišnje predizborne i postizborne retorike.
Najprije o takozvanoj desnoj koaliciji koja mu, smatra Komadina, radi o glavi. Nesporno je da su i HDZ i Most stranke desnog centra, što je politički više nego legitimno i nipošto diskvalificirajuće, ali ni uz najbolju volju to se ne može reći za koaliciju AM-Unija Kvarnera i za Listu Ive Rinčić, gdje su uglavnom zastupljeni liberali i ljevičari. Zato ovdje nije riječ o desnoj koaliciji, koja se pričinja Komadini, nego o širokoj koaliciji stranaka koje su se udružile u izboru prvog čovjeka Župaanijske skupštine jer ne žele na tom mjestu nekoga koga je odredio Komadina.
Što će se dalje događati, kako će ovaj anti-Komadina savez dalje funkcionirati i hoće li uopće funkcionirati, treba tek vidjeti. Komadina na jednom mjestu konstatira da je “jedini program ove koalicije biti protiv njega”. Međutim, kad to kaže Komadina misli da diskvalificira svoje oponente, a zapravo govori nešto slično što je govorio i Franjo Tuđman kada 1995/1996. godine u Zagrebu nije htio dopustiti “oporbenu situaciju” odbijajući priznati oporbenog gradonačelnika. Tuđman i njegovi trbuhozborci tada su bacali drvlje i kamenje na “lijevu koaliciju” (udružene crne, žute i zelene vragove), kojoj je, tvrdili su, jedini program bio biti protiv Tuđmana i HDZ-a.
U čemu je razlika između zagrebačkog slučaja starog dvadeset i pet godina i ovog aktualnog primorsko-goranskog? Osim što Komadina nema mehanizama da zagorča život svojim oponentima kao svojedobno Tuđman, nema nikakve razlike. I Tuđmanov otvoreni i Koamadinin pritajeni bijes imaju istu podlogu – svjesno i nesvjesno nemirenje s rezultatima izbora. Jer, kada se sve zbroji i oduzme, onaj koji može prikupiti dovoljan broj ruku da nešto izglasa to će i učiniti. I to je legitimno, to je demokracija.
Još zlokobnija je županova tvrdnja da je rijeć o prevari birača. Ako je na izborima za 41 člana Županijske skupštine koalicija predvođena SDP-om s Komadinom kao predvodnikom dobila 17 mandata, još uvijek su joj bila potreba 4 mandata drugih stranaka za stvaranje većine. Možemo je pametno ostao sa strane, a ostali, među kojima je sigurno bilo i onih kojima je nuđena koalicija sa SDP-om (AM-Unija Kvarnera, prije svih), su otišli na drugu stranu. I izabrali svog kandidarta za predsjednika Skupštine.
Drugim riječima, ako SDP-ova koalicija nije dobila apsolutnu većinu, koja bi joj omogućila da na sve funkcije u Županijskoj skupštini izabere koga ona hoće, onda ne stoji županova tvrdnja da su birače prevarili oni koji su ušli u Skupštinu. Jer bi prevara bila da je neka stranka prije izbora najavila postizbornu suradnju sa SDP-ovom koalicijom pa poslije odustala od nje, ili da se neko iz SDP-ove koalicije poslije izbora odmetnuo i prešao na drugu stranu. Ovako valja konstatirati da SDP više u Primorsko-goranskoj županiji nema rejting kojeg je nekada imao, da su na izborima veliki broj glasova dobile stranke i koalicije koje su se, s različitih dijelova političkog spektra, suprostavljale Komadini i SDP-u te to demnostrirale u Županijskoj skupštini izbornom njenog čelnog čovjeka, i da je priča o prevari birača pokušaj stvaranja mita o sebi kao žrtvi da bi se prikrile vlastite političke slabosti.
U svom politički promašenom komentaru ishoda izbora predsjednika Županijske skupštine, Komadina je u jednom u pravu. Bit će to kohabitacija od sjednice do sjednice, od proračuna do proračuna, borba za svaku točku dnevnog reda i svaku lipu. Nije se jednostavno privknuti na to čovjeku koji je do jučer nesmetano vladao bez otpora u tijelima Županije. I to ga plaši.
Loading ...
