KOLUMNA – Okrutni sustav dominacije i zločin protiv čovječnosti Izraelske vlasti moraju biti pozvane na odgovornost za počinjenje zločina aparthejda nad Palestincima, rekao je danas Amnesty International u osuđujućem novom izvješću. Istraga detaljno opisuje kako Izrael provodi sustav ugnjetavanja i dominacije nad palestinskim narodom gdje god ima kontrolu nad njihovim pravima. Ovo uključuje Palestince koji žive u Izraelu i na okupiranim palestinskim teritorijima (OPT), kao i raseljene izbjeglice u drugim zemljama.
Sveobuhvatno izvješće: Izraelski apartheid protiv Palestinaca
Okrutni sustav dominacije i zločin protiv čovječanstva, iznosi kako su masovna zapljena palestinske zemlje i imovine, nezakonita ubojstva, prisilno premještanje, drastična ograničenja kretanja i uskraćivanje nacionalnosti i državljanstva Palestincima. komponente sustava koji prema međunarodnom pravu predstavlja apartheid. Ovaj sustav održavaju kršenja za koja je Amnesty International utvrdio da predstavljaju apartheid kao zločin protiv čovječnosti, kako je definirano u Rimskom statutu i Konvenciji o apartheidu. Amnesty International poziva Međunarodni kazneni sud (ICC) da razmotri zločin apartheida u svojoj trenutnoj istrazi u OPT-u i poziva sve države na primjenu univerzalne jurisdikcije kako bi počinitelje zločina apartheida priveli pravdi.
Izvješće otkriva pravi opseg izraelskog režima aparthejda. Bilo da žive u Gazi, Istočnom Jeruzalemu i ostatku Zapadne obale ili samom Izraelu, Palestinci se tretiraju kao inferiorna rasna skupina i sustavno im se uskraćuju prava. Otkrili smo da izraelska okrutna politika segregacije, oduzimanja imovine i isključivanja na svim teritorijima pod njegovom kontrolom jasno predstavlja apartheid. Međunarodna zajednica ima obvezu djelovati . Agnès Callamard, glavna tajnica Amnesty Internationala :“Nema mogućeg opravdanja za sustav izgrađen oko institucionalizirane i produljene rasističke opresije milijuna ljudi. Apartheidu nema mjesta u našem svijetu, a države koje odluče učiniti popuste za Izrael naći će se na pogrešnoj strani povijesti. Vlade koje nastavljaju opskrbljivati Izrael oružjem i štite ga od odgovornosti u UN-u podržavaju sustav apartheida, potkopavajući međunarodni pravni poredak i pogoršavajući patnju palestinskog naroda. Međunarodna zajednica mora se suočiti sa stvarnošću izraelskog apartheida i slijediti mnoge puteve do pravde koji ostaju sramotno neistraženi.”
Nalazi Amnesty Internationala temelje se na sve većem opusu rada palestinskih, izraelskih i međunarodnih nevladinih organizacija, koje sve više primjenjuju okvir apartheida na situaciju u Izraelu i/ili OPT-u.
Identificiranje aparthejda Sustav apartheida je institucionalizirani režim ugnjetavanja i dominacije jedne rasne skupine nad drugom. To je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje je zabranjeno međunarodnim javnim pravom. Opsežno istraživanje i pravna analiza Amnesty Internationala, provedena u suradnji s vanjskim stručnjacima, pokazuje da Izrael provodi takav sustav protiv Palestinaca kroz zakone, politike i prakse koji osiguravaju njihov dugotrajan i okrutan diskriminatorski tretman. U međunarodnom kaznenom pravu, konkretna protupravna djela koja su počinjena unutar sustava ugnjetavanja i dominacije, s namjerom njegovog održavanja, predstavljaju zločin protiv čovječnosti apartheida. Ta djela navedena su u Konvenciji o apartheidu i Rimskom statutu, a uključuju protuzakonito ubijanje, mučenje, prisilno premještanje i uskraćivanje osnovnih prava i sloboda. Amnesty International je dokumentirao radnje zabranjene Konvencijom o apartheidu i Rimskim statutom u svim područjima koja Izrael kontrolira, iako se češće i nasilnije događaju u OPT-u nego u Izraelu. Izraelske vlasti donose višestruke mjere kako bi Palestincima namjerno uskratile njihova osnovna prava i slobode, uključujući drakonska ograničenja kretanja u OPT-u, kronično diskriminirajuće nedovoljno ulaganje u palestinske zajednice u Izraelu i uskraćivanje prava izbjeglicama na povratak. Izvješće također dokumentira prisilno premještanje, administrativni pritvor, mučenje i nezakonita ubijanja, kako u Izraelu tako iu OPT-u. Amnesty International utvrdio je da su ova djela dio sustavnog i široko rasprostranjenog napada usmjerenog protiv palestinskog stanovništva, te da su počinjena s namjerom održavanja sustava ugnjetavanja i dominacije. Oni stoga predstavljaju zločin protiv čovječnosti aparthejda. Protuzakonito ubojstvo palestinskih prosvjednika možda je najjasnija ilustracija kako izraelske vlasti koriste zabranjena djela za održavanje statusa quo. Godine 2018. Palestinci u Gazi počeli su održavati tjedne prosvjede duž granice s Izraelom, pozivajući na pravo povratka za izbjeglice i prekid blokade. Prije nego što su prosvjedi uopće počeli, visoki izraelski dužnosnici upozorili su da će Palestinci koji se približe zidu biti upucani. Do kraja 2019. izraelske snage ubile su 214 civila, uključujući 46 djece. U svjetlu sustavnih nezakonitih ubojstava Palestinaca dokumentiranih u svom izvješću, Amnesty International također poziva Vijeće sigurnosti UN-a da Izraelu uvede sveobuhvatni embargo na oružje. Ovo bi trebalo obuhvatiti svo oružje i streljivo kao i opremu za provođenje zakona, s obzirom na tisuće palestinskih civila koje su izraelske snage nezakonito ubile. Vijeće sigurnosti također bi trebalo nametnuti ciljane sankcije, poput zamrzavanja imovine, protiv izraelskih dužnosnika koji su najviše upleteni u zločin apartheida.
Palestince tretirati kao demografsku prijetnju Od svog osnutka 1948. godine, Izrael je slijedio politiku uspostavljanja i zatim održavanja židovske demografske većine, te maksimiziranja kontrole nad zemljom i resursima u korist židovskih Izraelaca. Godine 1967. Izrael je ovu politiku proširio na Zapadnu obalu i pojas Gaze. Danas se svim teritorijima pod kontrolom Izraela i dalje upravlja u svrhu dobrobiti židovskih Izraelaca na štetu Palestinaca, dok su palestinske izbjeglice i dalje isključene. Amnesty International priznaje da Židovi, kao i Palestinci, traže pravo na samoodređenje i ne osporava želju Izraela da bude dom za Židove. Slično tome, ne smatra da to što Izrael naziva sebe “židovskom državom” samo po sebi ukazuje na namjeru tlačenja i dominacije. Međutim, izvješće Amnesty Internationala pokazuje da su uzastopne izraelske vlade smatrale Palestince demografskom prijetnjom i nametnule mjere za kontrolu i smanjenje njihove prisutnosti i pristupa zemlji u Izraelu i OPT-u. Ovi demografski ciljevi dobro su ilustrirani službenim planovima za “judaizaciju” područja Izraela i Zapadne obale, uključujući Istočni Jeruzalem, koji i dalje izlažu tisuće Palestinaca opasnosti od prisilnog premještanja.
Ugnjetavanje bez granica
Ratovi 1947.-49. i 1967., izraelska vojna vladavina OPT-om i stvaranje zasebnih pravnih i administrativnih režima unutar teritorija razdvojili su palestinske zajednice i odvojili ih od židovskih Izraelaca. Palestinci su geografski i politički podijeljeni i doživljavaju različite razine diskriminacije ovisno o svom statusu i mjestu gdje žive. Palestinski državljani u Izraelu trenutačno uživaju veća prava i slobode od svojih kolega na OPT-u, dok se iskustvo Palestinaca u Gazi uvelike razlikuje od iskustva onih koji žive na Zapadnoj obali. Unatoč tome, istraživanje Amnesty Internationala pokazuje da su svi Palestinci podložni istom sveobuhvatnom sustavu. Izraelsko postupanje prema Palestincima u svim područjima je u skladu s istim ciljem: privilegirati židovske Izraelce u raspodjeli zemlje i resursa, te minimizirati palestinsku prisutnost i pristup zemlji. Amnesty International pokazuje da izraelske vlasti tretiraju Palestince kao inferiornu rasnu skupinu koju definira njihov nežidovski, arapski status. Ova rasna diskriminacija je zacementirana u zakonima koji utječu na Palestince diljem Izraela i OPT-a. Na primjer, palestinskim građanima Izraela uskraćeno je državljanstvo, uspostavljajući pravnu razliku od židovskih Izraelaca. Na Zapadnoj obali i u Gazi, gdje Izrael kontrolira registar stanovništva od 1967., Palestinci nemaju državljanstvo i većina se smatra osobama bez državljanstva, pa su im potrebne osobne iskaznice izraelske vojske za život i rad na tim teritorijima. Palestinskim izbjeglicama i njihovim potomcima, koji su raseljeni u sukobima 1947.-49. i 1967., i dalje se uskraćuje pravo na povratak u svoja bivša mjesta stanovanja. Izraelsko isključivanje izbjeglica je flagrantno kršenje međunarodnog prava koje je milijune ostavilo u vječnom limbu prisilnog raseljavanja. Palestinci u anektiranom istočnom Jeruzalemu dobivaju stalni boravak umjesto državljanstva – iako je taj status trajan samo po imenu. Od 1967. godine, više od 14.000 Palestinaca je oduzeto prebivalište prema nahođenju Ministarstva unutarnjih poslova, što je rezultiralo njihovim prisilnim premještanjem izvan grada. Manjina građana “Palestinski državljani Izraela”, koji čine oko 19% stanovništva, suočavaju se s mnogim oblicima institucionalizirane diskriminacije. Godine 2018. diskriminacija Palestinaca iskristalizirana je u ustavnom zakonu koji je po prvi put Izrael proglasio isključivo „nacionalnom državom židovskog naroda“. Zakon također promiče izgradnju židovskih naselja i umanjuje status arapskog kao službenog jezika. Izvješće dokumentira kako je Palestincima učinkovito blokirano davanje u zakup 80% izraelske državne zemlje, kao rezultat rasističkih oduzimanja zemljišta i mreže diskriminirajućih zakona o dodjeli zemljišta, planiranju i zoniranju. Situacija u regiji Negev/Naqab u južnom Izraelu najbolji je primjer kako izraelska politika planiranja i izgradnje namjerno isključuje Palestince. Od 1948. izraelske vlasti usvojile su različite politike za “judaizaciju” Negeva/Naqaba, uključujući određivanje velikih područja kao prirodnih rezervata ili vojnih zona i postavljanje ciljeva za povećanje židovske populacije. To je imalo razorne posljedice za desetke tisuća palestinskih beduina koji žive u regiji. Trideset i pet beduinskih sela, u kojima živi oko 68.000 ljudi, trenutno su “nepriznata” od strane Izraela, što znači da su odsječena od nacionalne opskrbe električnom energijom i vodom i na meti ponovnog rušenja. Kako sela nemaju službeni status, njihovi se stanovnici također suočavaju s političkim ograničenjima
Oduzimanje posjeda Oduzimanje imovine i raseljavanje Palestinaca iz njihovih domova ključni je stup izraelskog sustava apartheida. Od svoje uspostave izraelska država provodi masovno i okrutno otimanje zemlje protiv Palestinaca, i nastavlja provoditi bezbroj zakona i politika kako bi prisilila Palestince u male enklave. Od 1948. Izrael je srušio stotine tisuća palestinskih domova i druge imovine u svim područjima pod svojom jurisdikcijom i učinkovitom kontrolom. Kao iu Negevu/Naqabu, Palestinci u istočnom Jeruzalemu i području C OPT-a žive pod potpunom izraelskom kontrolom. Vlasti uskraćuju dozvole za gradnju Palestincima na ovim područjima, prisiljavajući ih da grade ilegalne objekte koji se uvijek iznova ruše. Na OPT-u kontinuirano širenje ilegalnih izraelskih naselja pogoršava situaciju. Izgradnja ovih naselja u OPT-u bila je vladina politika od 1967. Naselja danas pokrivaju 10% zemlje na Zapadnoj obali, a oko 38% palestinske zemlje u istočnom Jeruzalemu eksproprirano je između 1967. i 2017. Palestinske četvrti u istočnom Jeruzalemu često su na meti doseljeničkih organizacija koje, uz punu podršku izraelske vlade, rade na raseljavanju palestinskih obitelji i predaju njihovih domova doseljenicima. Jedno takvo susjedstvo, Sheikh Jarrah, mjesto je čestih prosvjeda od svibnja 2021. dok se obitelji bore da zadrže svoje domove pod prijetnjom tužbe doseljenika.
Drakonska ograničenja kretanja
Od sredine 1990-ih izraelske su vlasti nametnule sve stroža ograničenja kretanja Palestincima u OPT-u. Mreža vojnih kontrolnih točaka, blokada cesta, ograda i drugih struktura kontrolira kretanje Palestinaca unutar OPT-a i ograničava njihovo putovanje u Izrael ili inozemstvo. Ograda od 700 km, koju Izrael još uvijek proširuje, izolirala je palestinske zajednice unutar “vojnih zona” i oni moraju dobiti više posebnih dozvola svaki put kada uđu ili izađu iz svojih domova. U Gazi više od 2 milijuna Palestinaca živi pod izraelskom blokadom koja je stvorila humanitarnu krizu. Stanovnicima Gaze je gotovo nemoguće putovati u inozemstvo ili u ostatak OPT-a, i oni su zapravo odvojeni od ostatka svijeta. Za Palestince, poteškoće putovanja unutar, unutar i izvan OPT-a stalni su podsjetnik na njihovu nemoć. Svaki njihov pokret podložan je odobrenju izraelske vojske, a najjednostavniji dnevni zadatak znači snalaženje u mreži nasilne kontrole.
Agnes Callamard : “Sustav dozvola u OPT-u simbol je izraelske drske diskriminacije Palestinaca. Dok su Palestinci zaključani u blokadi, satima zaglavljeni na kontrolnim punktovima ili čekaju još jednu dozvolu, izraelski građani i doseljenici mogu se kretati naokolo kako žele.”
Amnesty International ispitao je svako sigurnosno opravdanje koje Izrael navodi kao osnovu za svoje postupanje s Palestincima. Izvješće pokazuje da, iako su neke od izraelskih politika osmišljene kako bi ispunile legitimne sigurnosne ciljeve, one su provedene na krajnje nerazmjeran i diskriminirajući način koji nije u skladu s međunarodnim pravom. Druge politike nemaju apsolutno nikakvu razumnu sigurnosnu osnovu i jasno su oblikovane namjerom tlačenja i dominacije. Put naprijed Amnesty International daje brojne konkretne preporuke o tome kako izraelske vlasti mogu demontirati sustav apartheida i diskriminaciju, segregaciju i ugnjetavanje koji ga održavaju. Organizacija poziva na prekid brutalne prakse rušenja domova i prisilnog iseljenja kao prvi korak. Izrael mora dati jednaka prava svim Palestincima u Izraelu i OPT-u, u skladu s načelima međunarodnog prava ljudskih prava i humanitarnog prava. Mora priznati pravo palestinskih izbjeglica i njihovih potomaka na povratak u domove u kojima su oni ili njihove obitelji nekoć živjeli, a žrtvama kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti pružiti punu odštetu. Opseg i ozbiljnost kršenja dokumentiranih u izvješću Amnesty Internationala pozivaju na drastičnu promjenu u pristupu međunarodne zajednice krizi ljudskih prava u Izraelu i OPT-u. Sve države mogu provoditi univerzalnu jurisdikciju nad osobama za koje se opravdano sumnja da su počinile zločin apartheida prema međunarodnom pravu, a države koje su stranke Konvencije o apartheidu imaju obvezu to učiniti. Međunarodni odgovor na apartheid više ne smije biti ograničen na blage osude i dvosmislenost. Ako se ne pozabavimo temeljnim uzrocima, Palestinci i Izraelci ostat će zatvoreni u krugu nasilja koje je uništilo toliko života.
Agnes Callamard: “Izrael mora demontirati sustav apartheida i početi tretirati Palestince kao ljudska bića s jednakim pravima i dostojanstvom. Sve dok se to ne dogodi, mir i sigurnost ostat će daleka perspektiva i za Izraelce i za Palestince.”
Bez obzira na ovaj izvještaj Amnesty Internationala, pokolj koji je izveo Hamas 7.studenog 2023.g nema nikakvog opravdanja!
Piše: Fiatlux
Loading ...
