Tekst: Zlatko Moranjak i Admir Rahmanović
Diktatura u Hrvatskoj i drukčiji pristup
Odluke kojima se ograničavaju ljudska prava Nacionalni stožer Civilne zaštite Republike Hrvatske donosi protuzakonito. Riječ o suspendiranju demokracije, pa i o nekoj vrsti diktature. Posebno su sporne odredbe kojima se ograničava kretanje.
Izvanredno stanje nije ustavni već pravno kolokvijalni termin za ono što regulira. Članak 17. Ustava RH, koji govori o tome da se u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu ograničiti. U tom se članku navodi da o tome odlučuje Sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika te da opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji. Vlada nije proglasila niti stanje prirodne nepogode niti stanje katastrofe.
Članak 16. Ustava pak govori da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. U njemu stoji i da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Poznato je da u slučaju izvanrednog stanja Sabor više ne djeluje, kažu mnogi. Ta pogrešna pretpostavka, jer dovoljno je pročitati čl. 17. Ustava da bi se jasno znalo da Sabor ne djeluje samo ako to ne može činiti, dovodi i do pogrešnih zaključaka. Kriva perspektiva nudi krivi odgovor: ako zakonodavac više nije Sabor, onda će to morati biti netko drugi, moguće i tijelo koje u ime Vlade ‘upravlja krizom’. Ali to je onda državni udar.Vlada namjerno ne poštuje ustavnu i zakonsku normu. Posljedice će biti loše u odnosu na ustavom zajamčena ljudska prava. Već je izigravanje važećih i zakonskih normi, pravna nesigurnost, stvaranje uvjerenja u javnosti da sve može svakako raditi. Pod krinkom brige za građanstvo uvode se mjere koje sasvim sigurno krše ljudska prava. Nezakonito! Od kad je Stožer Civilne zaštite donio odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i boravka, sasvim je nedvojbeno da se tom odlukom ograničavaju ljudska prava. U Zakonu o sustavu civilne zaštite takva mjera nije predviđena.
“Njome je dana prednost štednji na testovima tj. ekonomskim interesima države nad temeljnim ljudskim pravima.”
Ustavni sudac Abramović na temu samoizolacije navodi: da “zatvaranje ljudi u vlastite kuće bez testiranja stavlja ih u prekarni položaj: postaju niti zdravi niti bolesni, stigmatizirani su do mjere ugroženosti od većine. Svjedoci smo da ih legitimiraju neovlaštene osobe (apotekari!), a priprema im se (navodno) i mjera praćenja mobitela. Zbog nedefiniranosti mjere i zbog postojanja testa na bolest mjera samoizolacije nije niti proporcionalna prema čl. 16., niti primjerena prema čl. 17. Ustava. Njome je dana prednost štednji na testovima tj. ekonomskim interesima države nad temeljnim ljudskim pravima. To je nedopustivo, to čak nisu vrijednosti istog ranga”.
Ima, međutim, za naše političare neprihvatljivih pristupa koji su drugdje normalni. Za ilustraciju prenosimo transkript razgovora između voditelja Švedske državne televizije i direktora Javnog zdravstva. Teme su bile zabrane, korona, odgovornosti i obaveze.
Voditelj (V): “Nemojte putovati za Uskrs. Situacija je ozbiljna!” To nam je poručio premijer u petak. Zašto onda ne zabraniti? Zašto samo preporuka?
Direktor Javnog Zdravstva (FHM): Svako ima i treba osjećati svoju odgovornost u ovoj pandemiji. Zabrana je nešto što narušava čovjekov osjećaj slobode i integriteta, a to može biti samo kontraproduktivno. Ali, još jednom, tu je prisutan osjećaj odgovornosti svake individue. Zato informirajmo stanovništvo i osjećaj indvidualne odgovornosti ce riješiti isto ono (ako ne i više) što zabrana sugurno neće.
V: Ali javna okupljanja više od 50 ljudi su zapravo zabranjena?
FHM: Da, ali to je više način da se postavi norma. Imali smo 500, i sva okupljanja su prestala (utakmice, kina, kazališta…), čak i ona koja su bila dobrano ispod 500. Sada brojkom od 50 šaljemo novu poruku i vidimo već danas da je puno manje ljudi u gradu – naš trgovi i ulice su puste.
V: Izgleda da je jako komplicirano zabraniti putovanja između gradova u našoj zemlji. Kada bi to bilo izvodljivo, da li bi posegnuli za tom mjerom?
FHM: Nisam siguran. Da bi uspjeli da se borimo sa ovom pandemijom sa takvim mjerama moramo znati da ovo sve može i najvjerovatnije će trajati mjesecima – zato moramo imati razumijevanja. Na primjer, imamo mnogo stvari koje su zabranjene u društvu kao što su narkotici, ali oni su opet tu i prisutni. Zato napuci i preporuke, a ne zabrane. Informiranje i osobna odgovornost. Zašto imamo najvišu stopu cijepljenja u svijetu? Zato što roditelje informiramo i obrazujemo pravodobno i onda nema mjesta nepovjerenju.
V: Ali, zašto onda ostatak Europe zatvara škole i uvodi zabranu kretanja? Zašto ne uvodimo iste mjere?
FHM: Na terenu zapravo nema velike razlike. Puno država je uvelo ograničeno kretanje, ali radna mjesta su još uvijek otvorena! Ljudi idu na posao. Razlika je da ne možete izvesti psa ili otići u prodavanicu. Danas sam vidio jako puno ljudi vani u šetnji i uglavnom najviše po dvoje. I to je poželjno. Zatvoriti ljude u kuću na duže vrijeme stvara isto tako novi zdravstveni problem i kod zdravog dijela nacije. Ljudi trebaju ići vani i da se kreću (to ne znači druženje s većim brojem ljudi), biti zatvoren u kući je direktno štetno po zdravlje. Mi ne možemo reći da će sve biti gotovo za 2 mjeseca. Mi to u ovom trenutku ne znamo. Ali i da je do kraja svibnja, to je opet jako dugo vremena za zatvoriti građane u kuće.
V: Mislite li da Francuska griješi sa totalnom zabranom okupljanja?
FHM: Ne, to ne mogu reći, oni postupaju u skladu sa svojom situacijom. Uglavnom to zavisi od stupnja povjerenja građana u institucije i vjere da institucije mogu da se izbore sa ovom pandemijom. Imam non-stop kontakte sa mojim kolegama u drugim evropskim zemljama i oni se slažu sa našom procjenom da je problematično i teško zatvoriti ljude na duže vrijeme. Prvo što se dešava je da izvjesni broj ljudi jednostavno ne poštuje mjere. Postoji jedno nerazumjevanje. Na primjer, zašto samo jedna osoba smije izvesti psa, kad je dvoje koji ga posjeduju i to dvoje žive zajedno u istom stanu?! Takva pravila jednostavno i direktno miniraju povjerenje ljudi u institucije. Svjestan sam činjenice da ostatak Evrope naš način borbe protiv pandemije naziva eksperimentom, ali još je veći eksperiment zatvoriti toliki broj ljudi (cijele narode) na period koji može trajati i do 5-6 mjeseci. Još jednom moram napomenuti da mi kao institucija Javnog zdravstva imamo odgovornost za sve ljude, čak i one koji su “preživjeli” koronu. Mi imamo odgovornost da je taj dio populacije isto zdrav nakon svih mjera koje smo eventualno uveli. Zato pokušavamo dozirati u pravim mjerama.
V: Ali, danas vidimo na socijalnim mrežama ljude koji su u grupama (doduše manjih od 50) i nisu svi mlađi od 70?
FHM: Da, to je problem. Čovjek mora misliti na sebe ali i na druge. Izložiti sebe (kao starija osoba) riziku je neodgovorno prvo prema sebi, ali i prema drugima. Tu mislim prvenstveno na zdravstvo koje će biti opterećeno. I nije bitno što se naši 70-godisnjaci osjećaju vitalno, sa godinama se rizik od komplikacija drastično povećava! I za kraj ono što smo očekivali je upravo ono sto se dešava. Imamo 3 žarista u 3 najveća grada sa kojima se još uvijek nosimo bez problema, a u ostatku zemlje je jako mirno – zasada. Efektnije je objasniti zašto neke stvari raditi preporukom nego poslati vojsku na cestu. Group pressure je bolje rješenje nego tjerati nekog na nešto – prisilom.
Na dan 01.04.2020. u Švedskoj je zaraženo 3.100, a u hrvatskoj 963 osoba. Švedska ima 10,5 milijuna stanovnika, a Hrvatska 4 milijuna. Ako se stavi broj zaraženih u odnos s brojem stanovnika razlika je mala, ali je odnos prema ljudskim prvima neusporediv. Na štetu građana Hrvatske, naravno.
(Autori teksta)
Loading ...
