Piše: Damirt Vrbljanac
Rajko za dobra stara vremena
Otišao je još jedan od velikana autorske elite naše glazbene scene. Nakon Zdenka Runjića i Arsena Dedića, napustio nas je Rajko Dujmić.
Znam što bi mi sada mnogi predbacili: A gdje je Oliver Dragojević? Pa on je najveći!
Ne, nikako! Vjerojatno je za sobom ostavio najviše uplakanih lica obožavatelja, zasigurno je imao najspektakularniji ispraćaj, glamurozniji od spomenutog trojca zajedno i sigurno ja da na godišnjice smrti ova tri navedena glazbena velikana neće Hrvatska ni izbliza, kao za Oliverom, prisjećati se sa sjetom njih i njihovih djela.
Prije no što me Oliverovi dušebrižnici napadnu zbog nepoštivanja veličine i važnosti njihova idola, želim odmah reći jasno i glasno: Oliver je bio najveći!
Najveći i najbolji, ali ipak, samo interpret, prezentant djela koja je stvorio netko drugi – prije svih Zdenko Runjić. Time nikako ne želim umanjiti Oliverovu glazbenu veličina, on je bio i ostat će idol većine Hrvata. No, želio bih da se iskreno svi upitamo: Je li on to postigao samo zahvaljujući svom glasu, odnosno bi li on to postao bez maestralnih skladateljskih sposobnosti Zdenka Runjića? Koliko su upravo te briljantne skladbe doprinijele tomu? Bi li bio Oliver da nije pjevao pjesme poput: Anđele moj, A vitar puše, Cvit Mediterana, Galeb i ja, Infiša san u te, Karoca gre, Malinkonija, Nadalina, Oprosti mi pape, Skalinada… ?
Arsen Dedić, za mene osobno najveći je od navedene trojice, no da bi postao Gilbert Becaud ili Jacques Brel, trebao se roditi u nekoj drugoj sredini. Upravo je on, koje li simbolike, odabrao ime Novim fosilima i time otvorio prostor jednom, drugačijem od njega, ali na svoj način vrhunskom skladatelju zabavne glazbe, da iskaže svoj veliki glazbeni talent – Rajku Dujmiću. On je to u potpunosti i s lakoćom činio. Ako je Arsen Dedić kralj hrvatske šansone, onda je to isto Rajko Dujmić u sferi „lakih nota“, simpatičnih, lako pamtljivih, raspjevanih, skladnih, a muzički kvalitetnih skladbi: Dobre djevojke, Ja sam za ples, Milena, E moj Saša, Košulja plava, Da te ne volim, Ključ je ispod otirača, Milena generacijo…
Sanja Doležal u jednoj je TV emisiji rekla kako je Rajko za nju naveći autor ovih prostora. Teško je ne složiti se s njom.
Opraštajući se s pijetetom od Rajka Dujmića, sa tugom moram konstatirati kako je sa njime otišao posljednji veliki glazbeni autor iz onih sada dalekih, ponekad teških pa ipak toliko dragih – Dobrih starih vremena.
Loading ...
