Švedska je najnovija u nizu europskih zemalja koja odgovara ovom opisu. Nije ovo prvi put da se Švedska nalazi u sličnoj situaciji. Stranke lijevog bloka koji uključuje ljevicu i lijevi centar, osvojile su 176 mjesta u uparlamentu, dok su stranke desnog bloka takozvane Tidö osvojile 173 mjesta.
Parlamentarni izbori 2018. godine donijeli su vrlo sličan rezultat; tada su pregovori o formiranju vlade trajali čak četiri mjeseca. Glavna razlika između 2018. i 2026. g. je što su 2018. g. ekstremne stranke, a radi se o Lijevoj stranci (V) na ljevici i Švedskim demokratima (SD) na desnici, bile isključene iz mogućnosti participacije u vladi od strane glavnih stranaka centra-ljevice (Socijaldemokrati ili S) i centra-desnice (Moderati). Osam godina kasnije, Lijeva stranka (V) nalazi se u poziciji da može uvjetovati i uvjetuje svoju potporu budućoj vladi lijevog centra svojim ulaskom u vladu.
Slična je situacija i na desnici gdje su Švedski demokrati (SD) dosad uredno podržavaili vladu desnog centra Moderata (M), aktivno sudjelujući u razvoju prijedloga zakona, ali bez ministarskih pozicija. No, da je desni blok pobijedio na ovogodišnjim izborima, Švedski demokrati (SD) bi prvi put ušli i zauzeli bitne pozicije u vladi Tidö bloka.
No, zanimljivo je pitanje što švedski građani žele? Ono što je sigurno jest da su s izlaznosti od 84,89%, jako zainteresirani za budućnost države.
Rezultati ovogodišnjih izbora su pokazali da su Socijaldemokrati (S) sa 28,2% glasova još uvijek stranka sa najvećom potporom birača. Moderati (M) su se vratili na drugo mjesto sa skoro 20% glasova, dok je potpora krajnje desnim Švedskim demokratima (SD) sada pala s nešto više od 20 % u 2022. godini na 17,48 %.
Na drugom kraju političkog spektra, Lijeva stranka (V) povećala je svoj udio za 1,66 postotnih bodova, osvojivši 8,4 % glasova. Ako ekstremnoj ljevici, zbog svojih socioekonomskih politika, dodamo Zelenu stranku (MP) sa osvojenih 6,12 %, to ukupno čini 14,5 % potpore krajnjoj ljevici.
No, što to govori o prosječnom švedskom biraču? Pod pretpostavkom da su birači upoznati s programima stranaka za koje su glasali, 32 % zainteresirano je za razinu vlasti pod snažnim utjecajem značajnih neliberalnih socioekonomskih politika.
Važno je naglasiti da većina ostalih stranaka, unatoč značajnim ideološkim razlikama među njima, zagovara neku vrstu fleksibilnosti, slobode i političko-ekonomskog smjera usmjerenog na rast.
Ali postoji i “kvaka 22”.
Lijevi blok pobijedio je uz pretpostavku da će Stranka centra (C) podržati vladu koju predvode Socijaldemokrati (S) Magdalene Andersson. Međutim, Stranka centra (C) ima čvrstu crvenu liniju i odbija biti dio bilo koje vlade koja uključuje krajnju desnicu ili krajnju ljevicu. Istodobno, bez novoizabranih 30 zastupnika Stranke ljevice (V), koja svoju potporu uvjetuje mjestom u budućoj vladi, čini se da je dogovor o vladi lijevog krila još vrlo daleko od izvjesnog. I dok ljevičari smatraju Stranku centra (C) nerazumnom, čini se da bi, prema sveukupnom rezultatu ovogodišnjih izbora, i vlada pod utjecajem krajnje ljevice bila vrlo nepopularna.
Stoga je najteži zadatak za većinu stranaka izvan političkih ekstrema postići kompromis između osiguravanja dugoročne potpore birača vlastitoj stranci i moralnog prihvaćanja želje većine švedskih birača za donekle umjerenom vladom usmjerenom prema centru. Pod pretpostavkom da bi velika koalicija između Socijaldemokrata (S) i Moderata (M) bila iznimno štetna za obje stranke, pa stoga nemoguća. Jedina druga moguća alternativa za većinu bila bi potpora svih ostalih stranaka usmjerenih prema centru, zajedno sa Zelenima, Socijaldemokratima. Sudeci po prvim izjavama čelnika stranaka nakon njihovih razgovora s predsjednikom parlamenta (koji u Švedskoj formalno daje mandat za forniranje vlade), neke su stranke zasad otklonile takvu mogućnost. Čelnica Liberala potvrdila je u svojoj izjavi pripadnost stranke bloku Tidö (desnom bloku), Stranka zelenih (MP) je preventivno naglasila da ni pod koju cijenu neće surađivati s Kršćanskim demokratima (KD), a oni su potom ponovno potvrdili svoju potporu desnom bloku.
Razgovori i progovori tek su započeli, a Magdalena Andersson iz Socijaldemokrata pred sobom ima vrlo zahtjevan posao.











