KOMENTAR – dinamo je pobijedio Rijeku na Maksimiru, u derbiju 12. kola SuperSport HNL-a.
Domaća momčad povela je u 29. minuti golom Monsefa Bakrara, a izjednačio je Merveil Ndockyt u 58. minuti. Pobjedu Dinamu donio je Arber Hoxha sjajnim golom u 84. minuti.
dinamo se piše malim slovima i nije nikakva greška. Od vremena Tuđmana, Canjuge, Mamića, Krečka, Suprahe… slijedeće prvenstvo očekivali smo nešto bolje i nešto novo na terenima Hrvatske. Od toga ništa, ni blizu – a onda kao neki anđeli sa neba stižu u Zagreb, Zajec i Boban, kao spasitelji kluba i poštenjačine, koje će se uhvatiti u koštac sa trulim sudačkim organizacijama, organizatorima utakmica i sve lijepo zamotati u plavo.
Kad je zagustilo, pokazali su svoju ćud – koja nema veze s kako se nekad tepalo klubu: gospodski. Ovo gospodski je možda vrijedilo u Kraljevini Jugoslaviji i danima Građanskog, dok dno-dna nisu dotakli Canjuga, Mamić, a sad Boban i Zajec.
Utakmica između Dinama i Rijeke pokazala je – iznova – svu sudačku jad. Sporne situacije postale su sudačkom lakrdijom: potencijalni penal nad Čopom, sudački produžetci, Mišić… samo su dio stvari zbog kojih se Rijeka može s pravom osjećati oštećenom. Ali nije ovo bila iznimka – sve se već previše puta ponavlja.
Eto, već dugo vremena u hrvatskom sportu, a najviše u nogometu događa se slijedeće: vode ga seljačine. I to ne u ratarskom smislu, nego u smislu bezobzirnog ponašanja, korištenja moći novca kako bi se stiglo do željenih rezultata. Evolucija hrvatskog društva, ništa više. Danas se oslovljavamo sa Šefe, Gazda, Rođo, Majstore…
Više se ulaže u logostiku, nego u igrače, navijače i infrastrukturu. U Hrvatskoj to donosi rezultate.
(Z. Moranjak)
Loading ...
