KOLUMNA – Fiumani su uvijek pjevali i zabavljali se. Trg je bio pun i teško je bilo naći slobodnu stolicu. Ovo je tekst o festivalu Canzonette fiumane!
Bila je to jako lijepa večer, drago mi je da su bili prisutni svi ovi naši Fijumani koji ne pripadaju talijanskoj manjini. Baš ponos! Povod živahne nedjeljne večeri bilo je četvrto izdanje festivala Canzonette fiumane, koji je nastao s ciljem da se promovira fijumanska tradicija i kultura, a s konkretnijim ciljem da se fijumanski dijalekt prizna kao nematerijalna kulturna baština Hrvatske.
Sve je počelo 2007. na inicijativu Damira Vrbljanca i Zlatka Moranjaka, da bi prije 4 godina ovu inicijativu prisvojili neki drugi i “zaboravili” one koji su najzaslužniji što danas imamo svojevrsni nastavak “Canzoni Fiumane”
Ne bi se bavio svim govornicima i onima koji su trebali prisustvovati (npr. gradonačelnici) i spominjati imena, ali što je izgledalo kao žalopojka jednog govornika koji je je rekao “naša mala zajednica” – odnosi se na broj Talijana u zajednici. Kad bi se pristup i zatvorenost zajednice promijenio , a isluženi članovi povukli se sa svojih fotelja mladi bi sigurno bili prisutni i ne bi to bila mala zajednica. To važi i za ovaj festival, gdje moramo slušati none i nonote kako se bore sa životom nastojeći sudjelovati.
1889 g. započeo je prvi festival ¨Canzone Fiumane¨. a prvi CD je nastao 2007 g. u izdanju Slobodne države Rijeka na inicijativu Zlatka Moranjaka i Damira Vrbljanca kad su se po arhivama tražili tekstovi i notni zapisi. To je prvi puta da je i nastala inicijativa oživljavanja festivala kakav je nekad bio. Inicijativa nikad u gradu i zajednici nije dobila podršku do pred 4 godine kad su se inicijativom počeli hvaliti neki koji su je prisvojili.
Najbolji tekst dobila je Tiziana Dabović za pjesmu “Un altro di” koju je uglazbio, aranžirao i izveo Damir Vrbljanac. To je I bila najbolja izvedba bez obzira na tremu izvođača koja bila vidljiva i žiri koji je nedorastao ovom festivalu.
Predstavljeno je 14 originalnih skladbi. Nevia Rigutto osvojila je nagradu za najbolju interpretaciju i to pjesme “Sempre noi” u pratnji Darka Jurkovića Charlija koji ju je i aranžirao, na tekst i glazbu Florinde Klevisser. Iako je naslov bio da ne postoji ¨fiuman stonato¨ Nevia je dokazala suprotno. Darko je na gitari odradio što je morao i ništa više od toga. Sama izvedba orkestra i neuvjerljiva bez dinamike.
(Z.M.)
Loading ...
