RIJEKA – Vjerojatno ne postoji osoba u Rijeci koja posljednjih godina nije svjesna neobičnim egzibicijama koje se u gradu koji teče podvaljuju pod kulturom. Imali smo tako EPK koji je obilježen svime izuzev kulturom: aferama, skupo plaćenima stogovima stijena na Korzu, zvijezdama na Neboderu… Imali smo tako Galeba, čije se “renoviranje” provlačilo pod kulturom a pretvorilo u bunar bez dna koji guta milijune kuna… Imali smo tako previše stvari, a dužno nije ostalo ni Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci koje je redalo svoje afere.
Tako se osnivaču (Gradu Rijeci) otvorenim pismom odlučio obratiti član i zamjenik predsjednika Kazališnog vijeća, poznati i nagrađivani riječki operni pjevač Bojan Šober.
Razjasnimo jednu stvar. U Kazališnim vijećima može biti bilo tko koga postavi – u ovom slučaju – Grad Rijeka kao osnivač. Tako se tamo mogu naći osobe koje veze nemaju sa zdravim promišljanjem kulture, već su samo postavljeni kao pijuni osnivača. Ali ovog puta to nije slučaj.
Bojan Šober je jedna od najvažnijih ličnosti kulture Rijeke (i šire) proteklih desetljeća. Osoba koja ima sebe ima ravnateljsko mjesto Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, ravnatelja Festivala Opatija u Opatiji, višeg predavača i kolegija na Visokoj školi za glazbenu umjetnost, itd. Ne pripada SDP-ovom političkom miljeu i nema razloga biti pijunom Grada Rijeke (kojeg vodi SDP), nije vezan uz HNK Ivana pl. Zajca i nema razloga biti pijunom intendanta Blaževića, već može neovisno i slobodno izreći svoje mišljenje. Ukratko, riječ je o osobi koja je možda dosad najbolji izbor osnivača za člana Kazališnog vijeća i ako takva osoba nešto kaže, najmanje što se može je to ozbiljno razmotriti. Stoga u cijelosti prenosimo njegovo otvoreno pismo:
Poštovane gradske vijećnice i poštovani gradski vijećnici Grada Rijeke,
javljam vam se otvorenim pismom kao član i zamjenik predsjednika Kazališnog vijeća HNK „Ivana pl. Zajca“, i to kao član imenovan upravo voljom Gradskog vijeća Grada Rijeke pa, sukladno pravnim propisima, za svoj rad i poštivanje pravnih propisa odgovaram upravo Gradskom vijeću Grada Rijeke. Naime, netom sam završio razgovor sa g. Mandićem iz Novog lista a osnovno pravilo kulture uposlenika je da informira svog pretpostavljenog o onome što se događa, s čime je upoznat i kako se bori za dobrobit Osnivača HNK Ivana pl. Zajca odnosno Kazalište. Od vas sam dobio mandat da budem član Kazališnog vijeća i tu sam ulogu do sada činio (po mom skromnom mišljenju) na najbolji mogući način, štiteći interes Grada i naših sugrađana. Ono što se posljednjih tjedana i dana, a posebno od posljednje sjednice Gradskog vijeća i neusvajanja Izvješća o poslovanju HNK intendanta Marina Blaževića, a potom i raznih medijskih i, uopće, javnih reakcija, događa i u Kazalištu i u Kazališnom vijeću pretvorilo se u izrazito ozbiljan problem koji je kulminirao. U svim događanjima s kojima sam neposredno upoznat, ali i s mnogim drugim s kojima sam upoznat posredno, zrcali se potpuno nevjerojatna spremnost indendanta i njemu odanih, vrlo rijetkih, ali vrlo odanih zaposlenika Kazališta da doslovno vladaju Kazalištem protivno svim ljudskim i profesionalnim standardima. Pritom na sve načine pokušavajući izigrati propisane procedure, nimalo ne prezajući koristiti se svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, prijetnjama, plašenjima, obmanama ili omalovažavanjima… Kako bi za svoje igre i igrice osigurali legitimitet, na razne, a često i nevjerojatne načine pokušavaju koristiti upravo članove Kazališnog vijeća koji bi im trebali poslužiti kao kišobran ispod kojega se skrivaju, a čije bi im odluke na sjednicama Kazališnog vijeća trebale osigurati legitimitet i formalno-pravni mir. Sve to, ponavljam, posve je postalo jasno proteklih tjedana kada se klupko omotano oko Kazališnog vijeća i počelo odmotavati. Navest ću dva recentna primjera u kojima ću pokušati dočarati atmosferu, ustrajnost g. Marina Blaževića i pobočnika mu (i iz redova zaposlenika i iz redova Kazališnog vijeća) da na sve zamislive načine ostvari svoj naum i spremnost istih pobočnika da mu u tome pomognu, sve pravne akrobacije i pritiske kojima se služe…
Na istoj sjednici Vijeća jedan od članova iznio je svoje spoznaje, te ih potkrijepio ugovorima, da su i dvoje najbližih suradnika Marina Blaževića također sudjelovali u projektu EPK bez nužnog odobrenja Kazališnog vijeća, a za što su primili i honorar. Prema tome, iznesena je sumnja da su prekršili odredbe Zakona o kazalištima, Statut te Pravilnik o radu HNK „Ivana pl. Zajca“ te se pokazala potreba da Kazališno vijeće o tome raspravi i donesene odluku. I sada dolazimo na drugi primjer. Zakon o radu izrijekom nalaže da se izvanredni otkaz, kao mjera koja se izriče u takvim situacijama, može uručiti u maksimalnom roku od 15 dana od dana spoznaje o učinjenom prekršaju. U konkretnom slučaju, taj rok ističe 3. lipnja ove godine. Tada do potpunog izražaja dolazi sve ono na što su spremni Marin Blažević i oni koji mu iz nekog vrlo konkretnog razloga po svaku cijenu čuvaju leđa i štite ga. Predsjednik Kazališnog vijeća Ivan Vagroš, izabran u Vijeće iz redova kazališnih umjetnika „Ivana pl. Zajca“, 20. svibnja pisanim putem pristaje na sazivanje izvanredne sjednice u ponedjeljak, 23. svibnja, na što pristaju još tri člana Vijeća, uključujući i mene. Sjednica je trebala biti održana, što Poslovnik o radu KV-a i dopušta, putem Zoom platforme. Međutim, vrlo skoro svjedočimo prvom kopernikanskom obratu. Predsjednik Vagroš odjednom odustaje od dogovorenog termina pa predlaže dva nova – ili 25. svibnja ili 1. lipnja. Pravda to činjenicom da na sjednici Kazališnog vijeća ne mogu biti intendant i poslovna ravnateljica zbog ranije preuzetih obveza. Pa potom slijedi e-mail korespondencija između članova Vijeća, ali se u nju uključuje i Blažević te na koncu i pravna služba kazališta. Blažević u svom dopisu uglavnom pritišće, vrijeđa, omalovažava, straši…, gospođa iz pravne službe citira Poslovnik o radu Kazališnog vijeća i implicira da bi prema njemu intendant i poslovna ravnateljica morali biti na sjednici, a predsjednik Vagroš upozorava nas doslovno da njih dvoje „moraju“ nazočiti sjednici pa zaključuje da ona bez njih ne bi bila pravovaljana. U korespondenciju sam bio aktivno uključen sve vrijeme, a ovdje ću vam predočiti samo dva od mojih dopisa kolegama. Prvi je napisan u ponedjeljak, 23. svibnja, dok sam još gajio iluziju da bi sjednica dogovorena za taj dan ipak mogla biti održana.
Intendant i poslovna tajnica imaju pravo i obavezu nazočiti sjednicama Vijeća. Istina. Na njoj nemaju pravo glasa. Isto pravo i obavezu prisustvovanja sjednicama Vijeća imaju i svi članovi Vijeća, koji, k tome, imaju pravo glasa pa je, dakle, njihova nazočnost formalno-pravno neophodnija i obveznija od intendantove. No, ipak, unatoč svemu, sjednica će biti legalna i legitimna, a odluke pravovaljane ako sjednici prisustvuju tek dva članova Vijeća plus predsjednik Vijeća. Niti jedan dio Poslovnika niti jednim slovom ne priječi održavanje sjednice Kazališnog vijeća ako na njoj nije prisutan intendant ili poslovna ravnateljica. Ne postoji niti jedna zakonska zapreka da sjednica ne bude održana bez nazočnosti intendanta i poslovne ravnateljice. Da zaključim, zahtijevam održavanje sjednice bez ikakvog odgađanja, a, ukoliko se s mogućim zaključcima što će na njoj biti doneseni, netko ne bude slagao ima pravo osporavati njezin legitimitet.
Drugi je, pak, kolegama upućen sljedećeg dana.
Poštovani kolege, s obzirom na činjenicu da ste se u potpunosti oglušili na moj posljednji jučerašnji pokušaj da vas uvjerim u potrebu nužnog i hitnog održavanja sjednice Kazališnog vijeća, i to u terminu koji i jest najprije bio usvojen, moram vam se obratiti još jednom. Dakle, za sazivanje jučerašnje sjednice (23. svibnja u 19.00 sati) nije postojala baš niti jedna zakonska prepreka! I, suprotno onome u što nas pokušavaju uvjeriti gospođa Šegulja i predsjednik Kazališnog vijeća, gospodin Vagroš, intendant i poslovna ravnateljica NE MORAJU nazočiti sjednici Kazališnog vijeća da bi ona bila pravovaljana i legalna pa je, dakle, postojao puni smisao da bude održana. Drugo, prijedlog da se nova izvanredna sjednica Kazališnog vijeća sazove 25. svibnja vrlo je planski smišljena s obzirom na najavu kolege Peranića da joj neće moći nazočiti pa bi, dakle, nazočnost kolega Vagroša i Trinajstića jamčila moje preglasavanje ili bi, pak, to bio razlog za održavanje redovite sjednice KV-a 1. lipnja. A budući da je kolega Peranić predmetne ugovore dao na uvid 19. svibnja pa od tada teče 15-dnevni rok za eventualno uručivanje izvanrednih otkaza, sjednica koja bi bila održana 1. lipnja ustvari bi bila zakašnjela za bilo što. Naime, kada bismo kojim slučajem na njoj i izglasali odluku o protuzakonitom, protustatutarnom i ponašanju protivnom Pravilniku o radu našeg HNK dvoje zaposlenika o kojima bismo odlučivali, preostalo bi nedovoljno dana za poštivanje zakonske procedure. Ista podrazumijeva zakonsku obavezu da se zaposlenicima da trodnevni rok za očitovanje o namjeri da im se da izvanredni otkaz. Naime, tada bismo, u najboljem slučaju, već zakoračili u 4. lipnja kada ističe 15-odnevni rok za izvanredni otkaz, a sve sukladno odredbama Zakona o radu.