RADAKOVIĆ PERO
Utorak 1. studenog 1966. bio je koban za velikog igrača. Pojavio se na jutarnjem treningu prve momčadi i dok je izdvojen tehnicirao loptom u kutu igrališta, iznenada mu je pozlilo i srušio se na zemlju. Suigrači su odmah priskočili i onesviještenog ga unijeli u kola.
Nažalost pomoći ovoga puta nije bilo. Mugoša je suznih očiju pritiskao papučicu gasa dok su maser Bobi i trener Osojnak pokušavali reanimirati nesretnog mladića na putu prema bolnici. Uzalud… Ponajbolji igrač Rijeke svih vremena otišao je tiho. U legendu.
U spomenu na klupsku legendu Hrvatski nogometni klub Rijeka svake godine organizira Međunarodni omladinski nogometni turnir „Memorijal Petar Radaković“. Turnir je prvi put održan daleke 1969. godine.
O tome koliki je trag Radaković ostavio u Rijeci svjedoči veliki ispraćaj za velikog igrača kada ga je došlo ispratiti oko 15 tisuća štovatelja. Bijela ˝četvorka˝ će zauvijek imati posebnu težinu u riječkom klubu jer nosio ju je mladić koji je srušio mnoge barijere, mladić koji je 1962. proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.
Tri godine zaredom (od 1961. do 1963.) nosio je titulu najboljeg desnog pomagača u državi i pogotkom nakon samo tri sekunde igre postao strijelac najbržeg pogotka u klupskoj povijesti. Posljednji put u dresu Rijeke igrao je u pripremnoj utakmici protiv Istre 17. rujna 1966., a pobjedu Rijeke nad Beogradom 30. listopada gledao je s klupe.
Petar „Pero“ Radaković (22.02.1937. – 01.11.1966.), uz Vladimira Lukarića, bio je prvi riječki reprezentativac i prvi igrač Rijeke koji je nastupio na svjetskom prvenstvu. Za najbolju selekciju igrao je 19 puta, tri godine zaredom (od 1961. do 1963) nosio je titulu najboljeg desnog pomagača u državi, a 1962. godine proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.
U lipnju 2012. godine na stadionu Kantrida predstavljen je mural posvećen riječkog legendi, na stadionu gdje je svojim potezima oduševljavao sve nogometne zaljubljenike.
Loading ...
