KOMENTAR
OTOK CRES / STIVAN – Odumiranje otoka? Izuzev većih mjesta na otocima i onih povezanih mostovima s kopnom sva ostala otočka naselja polako odumiru. Čini se da se “crveno” svjetlo sada upalilo i u Stivanu, na otoku Cresu.
Za 1. studenog najavljeno je zatvaranja butige Cresanke u tom naselju, što po mnogim mještanima znači da će Stivan izgubiti možda zadnji preostali element za opstojnost.
Uprava Cresanke navodi da je razlog neprofitabilnost (u što ne treba sumnjati, jer da dobro radi zadržali bi butigu), a i djelatnica koja tamo radi odlazi u mirovinu.
Mještani se ne slažu s ovakvim razmišljanjem, ne vjeruju da je to razlog, a čak i da je navode kako se ne smije tako gledati na stvari jer će onda na otoku Cresu ostati samo grad Cres. I što se toga tiču potpuno su u pravu. Neka tržišna pravila na otoku bi naprosto trebala biti drugačija. Iz tog su razloga skupili čak 700 potpisa peticije za očuvanje butige.
“Ne vjerujemo da se tu ništa ne može. Butigu koriste stanovnici Stivana, Vrane, Beleja, Ustrina, Martinšćice, Miholašćice, Zaglava, Vidovića, njihovi turisti, turisti iz kampa Slatina kojih tijekom ljeta ima 1.800, turističko naselje Zaglav koje ima 2.000 turista”, navode nezadovoljni mještani.
Što slijedi nitko ne zna. Gradonačelnik Grada Cresa Marin Gregorović (SDP) obećao je poduzeti mjere, uprava Cresanke je saslušala prijedloge, i što sada? Za sada ništa.
Ostaje čekati i nadati se… Iako (ne želimo biti crni prognozeri, ali sve vodi k tome) čini se da slijedi zatvaranje butige, nekoliko mjeseci negodovanja mještana, gradonačelnik će reći da je nemoćan (što je uglavnom točno), njegovi oponenti će ga prozivati (iako ni sami ne bi bolje napravili), uprava Cresanke će se oglušiti (što je njeno pravo) i zatim će vrijeme učiniti svoje. Sve će se zaboraviti, kao što se već mnogo toga na otoku Cresu zaboravilo: od depopulacije sjevernog dijela otoka, nikad izvršeno obećano uređenje ceste Porozina-Cres, upitno uređenje ceste San Pietro-Beli, pa do problema u južnim dijelovima otoka koji administrativno pripadaju Malom Lošinju, a o idejama povezivanja Cresa i Lošinja brzim hidroavionima s Rijekom (kopija onoga što već desetljećima postoji u svijetu i što je u nas propalo prije nego je zaživjelo, jer je sve to bilo previše apstraktno za naše županijske i državne birokrate) ni nećemo.
(Ivan R.)