Piše: Fiatlux
KOMENTAR – Generacije rođene 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća sjećaju se dobro partizana i komunista kojima su pripadali većinom danasnji političari i njihova djeca, krijući svoje političko porijeklo. Nije ni čudo da nakon toliko godina politika zabrana i njena sama ideja postoji i danas. Njihova djeca prihvatila su taj način nakaradnog razmišljanja pa imamo mlađe generacije zadojene komunističkim katolibanstvom. Dvije opcije koje se slažu i potpuno su komplementarne.
Balkan je vrlo plodno tlo za takva razmišljanja i način života.
Opet gledamo isti scenarij. Kada je riječ o kvazi domoljubnim simbolima, pjesmama, događajima i inicijativama, Thompsonovi koncerti? ZDS? . Molitva na Trgu? “Kršenje sekularnosti.” Prvo bijelo polje? “Ustaštvo.” Hod za život? “Nazadnjaštvo.” Braniteljski prosvjedi? “Opasnost za demokraciju.” Sve se smije ! Sve može! Ako ne može donosimo plinske boce.
Ali zato razni umjetnički performansi u režiji kulturnjaka, manifestacije koje prosvjećuju većinu naroda, usred mjesta koja su najviše stradala u Domovinskom ratu – to se promiče kao napad na branitelje ( prije je to bio napad na NOP).
Izložbe, koncerti, skupovi, recitali, kazališne predstave o kojima odlučuje grupa zabranitelja nisu i neće biti održane bez njihovog blagoslova. Tko su ti ljudi , tko im je dao mandat da oni to određuju? Bombe i plinske boce- to je odgovor ! (gdje je tu policija)
Sad se postavlja pitanje većine koja živi u državi i plaća poreze i da li oni imaju parvo na zaštitu od fizičkog napada i za koga se plaća policija, po kojim kriterijima. ( već viđeno u prošlom stoljeću u SFRJ).
Uglavnom, oslobodioci su se razmahali. Zabrane i cenzure uzele su toliki udio u svakodnevici da više ne zavrjeđuju biti registrirane kao vijesti. Histerija prerasta u sistem, a sistematičnost vodi u kolotečinu. Socijalna sablast s kodnim nazivom “branitelji”, pred kojom nacija pobožno kleči, a vlast je drži pod strogim nadzorom, tu je u ulozi profašističke avangarde koja priprema društvo za nadolazak nove rutine, za novu standardizaciju po kojoj ono što se do jučer doimalo zazornim postaje samorazumljivo.
Ako se, prema sudu filozofa, jedna od odlika fašizma svodi na odbijanje mogućnosti demobilizacije, misija “branitelja” je da i dalje “vode bitke” – za što? – za čišćenje hrvatskoga fizičkog i duhovnog teritorija od ostataka partizanštine i srpstva. Mnogo važnije od postizanja utopijskoga konačnog cilja – etnički besprijekorno unificirane Domovine – jest neprestano održavanje borbene gotovosti, permanentna spremnost. U tom smislu onih par stotina tisuća duša na THOMPSONOVU hipodromskom koncertu, kada su složno odzdravljale na ustaški poklič, nisu činile ništa drugo nego demonstrirale uspješnu socijalizaciju.
Šibeni, Benkovac, Split, Dugo selo, Karlovac, Tovarnik, Zagreb, Osijek, Rijeka,Pula itd. su mjesta gdje zabranitelji vladaju životom građana. Zabrana se odnosila i na hrvatske i na strane organizatore,izvođače i sudionike. Ajde bar da nema segregacije! (Sve viđeno u SFRJ)
Zabrana samo daje još veću snagu onome što pokušavaš ušutkati. Država nam je stvorena da omogući slobodu, a ne da je davi.Nažalost, u našem društvu i dalje tinja taj odvratni mentalni refleks komunizma, ako ne misliš kao ja odmah si neprijatelj. Ako nešto nije po mome, to treba zabraniti. I sve dok taj refleks bude živio u našoj političkoj i društvenoj jezgri, živjet ćemo u zemlji gdje „zabrane“ nisu iznimka nego pravilo.
Sloboda nije nešto što se daruje, ona je krvavo izborena i sad se teško brani.A danas se brani upravo od „Zabranitelja“.
Danas ovi niš koristi revolucionari pokušavaju igrati partizana s punim želucima, mobitelima u džepovima, vilama i Porscheima u garažama prava su kopija članova ( NOP I KPJ i KPH). Sve pizzaioli, šoferi, serviseri aparata , pljačkaši……
Je li sloboda toliko bezvrijedna da brigu o njoj prepustimo oslobodiocima?
Sve viđeno u SFRJ !
P.S.
Pobjeda u ratu pripada građanima hrvatske Ne HDZ-u, NE SDP-u NE Tudjmanu !Sve teorije ratovanja uključuju logostiku (pozadinu) i frontu ( tamo gdje su borbe). Jedni bez drugih ne funkcioniraju pa je u nemalom broju slučajeva broj poginulih vrlo sličan, a nekad je broj „civila „ (tako ih zovemo jer nemaju oružje, a i oni su u ratu) veći od borbenih postrojbi.
Podaci govore o 14.000 imena osoba koje su smrtno stradale na slobodnom teritoriju RH i Hrvata koji su ubijeni na okupiranom teritoriju. Među njima je oko 8700 sa statusom branitelja”, kažu nam iz HMDCD-a.
Loading ...