KOLUMNA – U EU poslijeratnom period prešutnim dogovorom Njemačka je bila zadužena za ekonomiju, Francuska za vojsku dok je UK držalo veze sa Amerikancima ekonomske tako i vojne. Promjena se dešava baš sad kad Njemačka traži načina kako postati vojna sila (ponovo) i tom traženju i nastojanjima ruši se ravnoteža na kontinentu. Francuzi gledaju kako uopće opstati da ih se nešto pita, UK ne znam kome se okrenuti (EU ili USA), a u Poljskoj je mišljenje podijeljeno između strahova iz prošlosti i nade da će biti jači u sa njemačkom u slučaju sukoba sa Rusijom.
Gledanje na Njemačku kao vojnu silu i paralelno ekonomsku daje naslutiti da ostala Europa nešto čeka ne izjašnjavajući se oko militarizacije najveće EU ekonomske sile. Velika Britanija gledajući povijesno ima najveću brigu dali će se ta sila udružiti sa Rusijom , da li će djelovati kao stabilizator kontra Rusije ili će raditi sama za sebe. Ostatak Europe mora se odlučiti s kim krenuti dalje.
Plan je da do 2029. godine Njemačka na obranu troši 153 milijarde eura godišnje, što je oko 3,5 posto BDP-a i predstavlja najambicioznije vojno širenje zemlje od ujedinjenja. Usporedbe radi, Francuska do 2030. planira dosegnuti potrošnju od oko 80 milijardi eura. Poljska već ove godine namjerava potrošiti 44 milijarde eura, odnosno čak 4,7 posto BDP-a, najviše u NATO-u.
Ovo se može nazvati tektonskim poremećajem i to je jedna od najvažnijih stvari koje se trenutno dešavaju.
Jedna stvar je jasna i očitava se u odluci Njemačke da sama za sebe vodi nabavu oružja i razvoj ratne mašinerije. Njemačka se snažno opire ideji da Europska komisija dobije veće ovlasti u kupnji oružja i planira se oslanjati na nacionalne okvire, sustavno koristeći članak 346 Ugovora o EU koji zemljama omogućuje da zaobiđu pravila tržišnog natjecanja i favoriziraju domaće tvrtke. Ovaj pristup “Njemačka na prvom mjestu” već se provodi u praksi. Dokumenti o nabavi pokazuju da se Berlin sprema progurati obrambene ugovore vrijedne 83 milijarde eura do kraja 2026. godine. Dugoročna “lista želja” Bundeswehra teži čak 377 milijardi eura. Znakovito je i kamo će taj novac ići. Manje od 10 posto novih ugovora odlazi američkim dobavljačima, što je preokret nakon godina u kojima je Washington bio ključni partner. Gotovo sav ostatak ostat će u Europi, a najveći dobitnik je Njemačka.
Ovakav razvoj događaja u Parizu se prati s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. odnose, nepovjerenje prema Berlinu u francuskim obrambenim krugovima ostaje duboko ukorijenjeno. “To je negdje između opreza i osjećaja prijetnje”, rekao je jedan francuski obrambeni dužnosnik. “Bit će teško raditi s njima jer će biti iznimno dominantni”.
Isti dužnosnik dodaje kako je njemačka industrijska i ekonomska moć jednako velika briga kao i samo naoružavanje. “Neće trebati napasti Alsace i Moselle”, našalio se. “Mogu ih jednostavno kupiti.” Osim povijesne nelagode, Francuze muči i kakvu geopolitičku ulogu Berlin namjerava igrati. “Još je nejasno što Njemačka želi učiniti”, kazao je jedan europski diplomat. “Njemačka će morati preuzeti širu ulogu na međunarodnoj razini, ali je nejasno kako.”
Napetosti je dodatno produbio spor oko europskog borbenog zrakoplova sljedeće generacije (FCAS), projekta vrijednog 100 milijardi eura koji je trebao biti kruna francusko-njemačko-španjolske suradnje. Zbog kašnjenja i svađa oko podjele posla, Berlin već istražuje alternativne opcije, što alarmira Pariz. Za Francusku, FCAS je ključan politički projekt vezan uz njezinu sposobnost nuklearnog odvraćanja. Éric Trappier, izvršni direktor tvrtke Dassault Aviation, otvoreno je pitao francuske zastupnike: “Nisam protiv projekta, ali kada Njemačka kaže da će isključiti Francusku, zar vas to ne smeta?”
U Poljskoj se na to gleda kao na nužan i zakašnjeli potez. “Poljska je postala najveći potrošač među NATO saveznicima u smislu vojne potrošnje”, “Posljedično, inzistiramo da i drugi partneri slijede taj primjer. Ali ako ozbiljno brinemo o kolektivnoj obrani, ne možemo stalno govoriti: ‘Molim vas, svi trošite više na obranu. Ali ne ti, Njemačka.’”
Povijest je takva da ako Njemačka poveže ekonomsku moć sa vojnom to izaziva strahove po cijeloj Europi pa se zapravo očekuje da ona bude u ravnomjerno usmjerena na sve zemlje EU. Iz USA to gledaju kao pokušaj smanjenja američke prisutnosti.
Njemačka u svojoj politici ima i proruske stavove (Merkel) koji su još uvijek uvelike prisutni zbog ekonomskih razloga . Velika Britanija je u panici jer svako približavanje njemačke I rusije doprinosi takvoj snažnoj sili koju bi nazvali IV Reich koji bi bio neuništiv, a Francuska , Velika Britanija i ostali bili beznačajni kako vojno tako I ekonomski. Uz sve to AFD ionako ima pretenzije na Poljski teritoriju koju je njemačka izgubila u II svjetskom ratu.
Ekonomski motor kontinenta postaje i njegov vojno-industrijski pokretač, dok se Francuska drži svoje nuklearne karte, a Poljska izrasta u konvencionalnog teškaša na istočnom krilu NATO-a. Za sada se na poteze Berlina gleda kao na preuzimanje odgovornosti, a ne kao na pokušaj dominacije. Ipak, čak i pristaše priznaju da je razmjere promjene teško pojmiti. Moglo bi biti zastrašujuće Njemačka vojna i ekonomska sila sa ili bez Rusije, svejedno.
Piše: Fiatlux
Loading ...
