KOLUMNA – Sport ne predstavlja i ne može predstavljati Hrvatsku
Na svakom sportskom ili nogometnom događanju “zajedništvo” postane najiritantnija floskula. Prozirno mistificiranje države i njenih simbola samo je pokušaj dodavanja još jedne karike u nacionalnu mitologiju , vjera, sport i domovina su općeprihvaćene identitetske komponente, a onaj tko se ne slaže s tim ionako nije pravi Hrvat, pa se zajedništvo na njega ne odnosi.
Pitanje bi glasilo zašto se uopće godinama gura ideja sporta , a posebno nogometne reprezentacije kao najvećeg promotora Hrvatske u svijetu?
Domoljubno baljezganje o ambasadorima, samo je produžetak baljezganja o zajedništvu. Domovini koja diše kao jedno!
Ideja o ambasadorima zapravo nije konstatacija, nego komanda: ako strancu kažete da ste iz Hrvatske, vjerojatno će prvo reći – Luka Modrić ili Ivanišević, Kostelić. U tom smislu, onaj tko nije uz sport, također je mrzitelj svega hrvatskog.
Čak i ako prihvatimo konstataciju da sportaši na svojim putovanjima asociraju na Državu Hrvatsku, tako takvu postavku moramo shvatiti da u isto vrijeme rijetko imaju što reći, a najmanje pametno, oni ne sređuju vanjske odnose i ne donose mir i blagostanje.
Ako je sport je jedino što imamo onda smo jadni!
Svaki narod ima stereotipe i simbole po kojima je poznat u svijetu. Nijemcima su to industrija, marljivost i preciznost, Talijanima dizajn i kultura, Španjolcima arhitektura, Francuzima hrana i uživanje u životu, arhitektura, kultura, Englezima povijest , muzika kultura itd. Sve od navedenog aktivno se koristi u privlačenju ljudi da dođu u tu zemlju kao turisti.
Nitko od nas ne ide u Pariz jer se tamo rodio nekakav sportaš nego zbog muzeja, dizajna, kulture, Eiffelovog tornja. U London ne idemo jer se nekakav sportaš tamo živio nego zbog Buckinghama ili St.Petersa, barova, muzike, kazališta itd.
Zar zaista netko misli da u Split netko dolazi jer tamo ima neki Ivanišević ili Hajduk? Možda je ipak Dioklecijan ili Ultra to što privlači?
Što mi imamo? Po industriji se nismo proslavili, urbana središta bez značajnog utjecaja na povijest arhitekture ili dizajna, kulture nema, hrana je talijanska, turska ili mađarska, povijesnih i muzejskih točaka premalo i svjetski nezanimljivo.
Najveće sveučilište u zemlji je među najgorih 33% u svijetu! (ni to nije lose)
Sve u svemu, u bilo čemu kompleksnijem smo se pokazali kao potpuno nesposobni i neuspješni. Ostaju nam samo dvije stvari po kojima možemo biti slavni sport i lijepa obala , lijepa je ali ma i drugih koje su lijepe kao i drugih sportaša.
Zasluga Hrvatske za sport sastoji se u tome što se netko rodio na teritoriju omeđenom kao hrvatsko, živi vani i tamo plaća porez, a liječi se na naš trošak kad se vrati i ne otvara bankovni račun u omiljenoj državi i ne plaća porez najdražem grub I zastavi..
¨Nastupi sportaša su prilika za promoviranje nacionalnih svetinja kao što su ponos, zajedništvo i velika dostignuća. Međutim, svaku svetinju je lako dekonstruirati i vidjeti da iza nje, kao ni iza zastave kojom se ogrću oni koji je propagiraju, nema nikakvog sadržaja.¨
Ustaše i partizani (ima tu četnika i balija ) koji se iz dijaspore kolju u komentarima, dokazat će poantu.
Piše: Fiatlux
Loading ...
