KOLUMNA – Politika izbora u RH
Koliko god se spominje iskustvo u politici u hrvatskoj to ne možemo potvrditi jer ne postoje tradicionalne političke strukture, familije, grupe koje se stoljećima bave politikom. Novonastale kaste političara u hrvatskoj su tužna greška prirode jer u kvazi demokraciji kakva je u državi isplivali su potpuno nekompetente grupe nazvane političarima, otvaraju se političke škole koje sa tradicijom nauke nemaju nikakve veze.
Zašto je to važno?
Sa izrekom da su političari kao pelene i da ih treba shodno tome češće mijenjati ne bih se složio jer koncept tradicije nauke i vrijednosti koju možemo svesti pod „akumulirana mudrost prošlih društava i povezanost sa sadašnjošću“ i odnosi se na rad grupa ljudi koje su to radile dugo vremena kroz mnoge generacije. Toga u hrvatskoj nema pa zato i nema političara. Pravi političari i grupe političara i njihove familije razlikuju se od novonastalih (nešto kao novonastalih bogataša) i neke su njihove karakteristike kao osjećaj pripadnosti što znači povezujući faktor među generacijama i kulturama i osobama. Tradicija koristi vezi sa identitetom, kulturom, povijesti . Vrlo su važni porodični korijeni. Tradicija je izvor stabilnosti, prenosnik mudrosti i znanja, emocionalno sidro. Tradicija stvara sjećanja ,učvršćuje zajednicu, čuva kulturu.
Diktatura i demokracija
Totalitarizam
To je kontrola informacija koja je vrlo centralizirana i ne dozvoljava širenje na „dole“. Mnoge informacije se ljudima nedostupne, a vlast se ponaša kao da je bezuvjetno bezgrešna sve to uz sveopću kontrolu ljudi i privatnih života. Ne postoji niti samo- kontrola niti kontrola. Ne postoji sumnja u grešku vlasti. (npr. organizacija crkve)
Diktatura
Tu obično neke tehnikalije ne dozvoljavaju da diktatura pređe u totaltarizam. Diktatori dozvoljavaju da neke odluke može donijeti i individua, firma ili čak mala zajednica ali diktator uvijek ima pravo to poništiti i ulaziti u privatni život ljudi. Ne postoji samo kontrolirajući mehanizam vlasti jer i oni su bezgrešni bez obzira na kamuflažu parlamentima, vijećima i slično. Ne postoji sumnja u grešku vlasti. (npr. organizacija crkve)
Demokracija
Možemo za razliku od gore navedenih shvatiti kao distribuciju informacija „stepenasto“ na niže organe odlučivanja što znači da se stvaraju mogućnosti za samo kontrolu vlasti što znači da vlast nije nepogrešiva. To ne znači da vlast ne vlada ali postojanje instituta ljudskih prava, NGO-a i sličnih institucija koje dovode do korektivne politike i kontrole vlasti. Privatnost, sloboda izražavanja i mišljenja, sloboda odabira religije što dovodi do sloboda i dok netko to ne ospori ljudi mogu živjeti slobodno.
Moramo naglasiti da ukoliko vlast ne štiti ljude npr. od ubojstva, krađe i slično i ne miješa se u dio života ljudi to već graniči sa anarhijom.
U demokraciji svatko može pogriješiti i svatko to može reći i kontrolirati.
Mi zapravo živimo u diktaturi vlasti!
Savjet za izbore: Ne crtajte spolne organe na glasačke listiće. Mnogi su ušli!
(Fiatlux)
Loading ...
