KOMENTAR – Makar ustavni stručnjaci ne dvoje u svezi sekularnosti hrvatske države, to nigdje u Ustavu nije izrijekom navedeno. Stoga i ne čudi rasprava koju je urednik Glasa Koncila, Ivan Miklenić svojevremeno pokrenuo konstatirajući kako “ne postoji ustavna definicija koja bi republiku Hrvatsku definirala kao sekularnu”. Zaključuje kako isticanjem sekularizma, vjernici postaju “građani drugog reda”, sugerirajući kako je “došlo vrijeme da se političari oslobode nametanja vjernicima svakog sekularizma, a osobito onog koji ima svoje korijene u komunističkoj ideologiji”.
Uzimajući u obzir do sad navedeno, te u zadnje vrijeme evidentnost svojevrsne “crkvene ofenzive” u njenom involviranju u uređivanje građanskog društva, nikog razboritog ne može začuditi nedavna skandalozna propovijed rektora papinske bazilike Fra Marikna Vukmana sa oltara svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske koji u svojoj završnoj riječi poručuje puku:
“Neka pate, i neka u toj patnji umru oni kojima smeta vaše zajedništvo, koje je posebno zablistalo na koncertima našega Thompsona.”
Žalosno je, gotovo tragično, da je njegova poruka, toliko nečovječna i amoralna, izazvala snažan pljesak okupljenih vjernika. Što reći, što poručiti tim zalutalim ovcama, do uputiti ih vrhuncu Isusove poruke – Ljubav prema Bogu i bližnjemu.
No, vratimo se dvojbi iz naslova: Da li je Hrvatska sekularna država? Umjesto potvrdnog ili niječnog odgovora, postavit ću novo pitanje, koje ujedno iskazuje moj stav u svezi: Zašto Hrvatska nije sekularna država?
Poznato je da sekularnost države podrazumijeva strogo odvajanje religije od državnih institucija i jednak tretman svih građana, neovisno o njihovim vjerskim uvjerenjima. Unatoč formalnom priznavanju sekularnosti, Hrvatska iskazuje zamjetne odmake od tih principa. Recimo, svećenici u državnim školama redovito na početku školske godine vrše obrede molitve, praksa koja izvjesno dovodi u pitanje sekularnost društva.
To je samo jedan mali segment neprincipijelnosti, jer ključan dokaz hrvatske nesekularnosti su Vatikanski ugovori, sklopljeni između Hrvatske i Svete Stolice 1997. godine. Ovi ugovori Crkvi osiguravaju povlašteni položaj, financiranje iz državnog proračuna i posebna prava u odnosu na imovinska pitanja, pa su tako suprotni ideji sekularnosti jer država time izravno favorizira jednu vjersku zajednicu. Osim toga utjecaj Crkve na politički život je izniman, posebno pred izbore kada HBK, pozivajući vjernike da biraju ”moralno ispravne” kandidate, implicira aktivno sudjelovanje Crkve u političkom procesu.
Miješanje Crkve i u rad javnih obrazovnih institucija utemeljen je Vatikanskim ugovorima, prema kojima, Crkva zadržava pravo odlučivanja o dodjeli i povlačenju mandata za profesore na katoličkim teološkim fakultetima.
Dakle, bjelodano je kako je, toliko prizivana hrvatska sekularnost najobičnija farsa i obmana jer pravo stanje stvari je stubokom drugačije. Sporazum između hrvatske vlade i Crkve, potpisan u siječnju 2024. godine, dodatno naglašava utjecaj Crkve na državne institucije.
Kako da završim svoj komentar do još jednim: Imamo Hrvatsku!
Cetervm Censeo
Loading ...
