„Black Friday“ dio „American dreama“
Piše Damir Vrbljanac
Jutros, pročitavši kako su mnogi Zagrepčani promrzli proveli noć ne bi li dočekali jutro „crnog petka“ na nekoj zavidnoj poziciji beskrajne kolone sretnika, dobio sam ideju da napišem nešto u svezi.
Zašto povezivati Black Friday i American Dream? Jednostavno stoga što taj i takav petak upravo se uklapa i čini sastavni dio nikad dosanjanog Američkog sna. I nemojte se uopće čuditi ako uskoro čujete kako je u Americi postao hit, „cool“ i „in“ Green Sunday ili možda Yelow Monday. A ono što čini američki san, nećemo bogami mi Europljani propustiti i biti manje vrijedni.
No, zadržimo se na trenutak na tom Američkom snu, što je on, kako izgleda, kako se „sanja“?
Svakako i prije svega, moram spomenuti američku filmsku industriju, apsolutno najsnažniju u svijetu (zanemarimo u ovom kontekstu Indiju). Samo prividno to nema veze sa pojmom American Dream, jer upravo su filmovi i nikako slučajno, stvorili tu sliku Amerike blagostanja u kojoj teče med i mlijeko. Bila su to Potemkinova sela upriličena na filmskom platnu, no tridesetih godina prošlog stoljeća, siromašan dio europskog puka, svakako nije ulazio u analizu, niti umjetničku vrijednost filma, već je progutao taj mamac, ukrcavši se na prvi parobrod za New York, sanjajući tokom putovanja u dubokoj REM fazi svoj El Dorado. Slika Amerike kod novih doseljenika toliko je bila idilična, da iskrcavši se prolazeći niz dokove Njujorške luke, vjerojatno nisu niti potrudili sagnuti se za nekim izgubljenim „quarterom“ na podu. Jer, zelembaći samo što nisu počeli padati! Otrežnjenje je stiglo s vremenom.
Reći će neki: To je bilo onda, davno, danas je to nešto drugo. OK, hajde da vidimo što je to danas American dream, barem kako ga ja vidim, pri tome misleći na onu najrašireniju i najvažniju klasu jednog društva – radničku klasu:
Ustajanje vrlo rano, dugo putovanje do posla, zatim „working nine to five“. Dugi povratak kući (koja je obavezno pod hipotekom), otvaranje frižidera i odabir jednog od smrznutog paketa „fast fooda“. Kako najbolje liječiti umor nego zavaliti se u duboku fotelju, po mogućnosti sa produženim držačem za noge. Da svakako tu je neizostavno najveće pakiranje „cornflakesa“. Skoro sam zaboravio: Coca cola!
Veliki ekran televizora donosi potpuni relax uz posebno prilagođen program upravo za to doba dana radnog naslova (neslužbeno naravno): How to fool an american citizen? Program je detaljno pripremljen i reduciran jer već nakon manje od sata, američki građanin srednje klase – spava. Sutra ujutro sve počinje iznova. No, tu je weekend, a weekend donosi – barbecue! Obitelj je na okupu, prijatelji too, šnicle, kobasice, cvrči roštilj, odasvud čuje se zvuk otvaranja limenki Coca cole… American dream u svoj svojoj punoći!
Zatvara se krug. Sutra počinje black monday.
Kao zaključak: Black Friday, Halloween i ini znakoviti datumi kada si ne smijete dozvoliti da vam promaknu i ne budete dio njih (u prijevodu da ne potrošite čim više novca), samo su tvorevina perfidne igre svjetskih moćnika koji su stvorili potrošački svijet kakav nikada do sad nije postojao, u kojem smo svi mi samo statisti upravo poput Jim Carreya u filmu The Truman Show. Pitanje je samo: Kada ćemo dohvatiti horizont?