CRIKVENICA / SELCE – Crikvenica, točnije Selce, mogli bi dobit ulicu po vukovarskom heroju Jean-Michelu Nicolieru, inače dobrovoljcu Domovinskog rata koji je stigao iz Francuske kako bi se borio na hrvatskoj strani, branio Vukovar u kojemu je i zvijerski ubijen od četničkog noža (doslovno).
U vrijeme dok su se formirale hrvatske vojne snage mnogim inozemnim dobrovoljcima bilo je teško pristupiti zborovima narodne garde (ZNG) ili hrvatskim policijskim postrojbama te ih je put odveo u formacije Hrvatskih obrambenih snaga koje su, zajedno sa ZNG-om i hrvatskom policijom jedini u to vrijeme branili Hrvatsku. “Nije tu bilo ideologije, već je to naprosto bilo jedino mjesto gdje se moglo dobiti kakvo-takvo naoružanje i stati uz kakvu ulicu čekajući agresorski tenk”, navode mnogi povijesničari Domovinskog rata.
Ovu temu je u Gradskom Vijeću Crikvenice otvorio vijećnik Mato Gavran koji je najavio pokretanje inicijative kojom bi upravo Nicolier, kao simbol pomoći koju je u krvi Hrvatska dobila od strane onih koje s Hrvatskom nije vezalo ništa dobio ulicu u Selcu. Sasvim sigurno sve to ne bi dobilo veću medijsku pozornost da ulica o kojoj je govorio Gavran već ne nosi jedno ime, i to ličnosti oko koje se već godinama koplja lome – maršala Tita!
Tko je ZA? Tko je PROTIV?
Jedan od argumenata preimenovanja Ulice maršala Tita je njegova povijesna uloga u kojoj je bio na čelu jednog totalitarnog režima što stvar po definiciji čini negativnom. Vrlo pojednostavljeno, ali svima jasno: koliko god zdravstvo i obrazovanje u Jugoslaviji bilo besplatno te je svatko imao krov nad glavom, država (ili njena glavna persona – Tito!) u kojoj se nije imalo demokratske slobode i kršila se mnoga ljudska prava nema što tražiti u javnim nazivima.
Jedan od argumenata protiv preimenovanja Ulice maršala Tita jest njegova povijesna uloga u kojoj je predvodio antifašistički pokret na prostorima Jugoslavije, time i Hrvatske, kojim se ove prostore oslobodilo od nacističke okupacije. Prlog tome ime da dotična ulica ne nosi ime Josipa Broza Tita, imenom i prezimenom državnika koji je vladao Jugoslavijom, već vojnog lica maršala Tita po činu vojnog položaja u ratu protiv okupatora.
Rukavina: neka sve ide u proceduru
Treći će reći: to je povijest, pustite ju na miru, a usto nemamo volje mijenjati dokumente zbog preimenovanja. Četvrti će reći da im je svejedno i podjednako im je nevažan Tito i Jean pošto su im sve misli usmjerene k tome kako preživjeti iz mjeseca u mjesec, itd. Ovo je tema koja nema kraja i uvijek će netko iz nje izići povrijeđenih osjećaja.
Kako je na Gradskom vijeću krenula rasprava sudbina naziva Ulica maršala Tita visi o tanku nit, jer nitko nije pokazao suviše emocija prema preimenovanju već se postavljalo pitanje zašto ulicu imenovati po francuskom dobrovoljcu, a ne po poginulima pripadnicima 155. brigade Hrvatske vojske. Kao i što su neki smatrali da se trebalo njima osmorici poginulih trebala odati minuta šutnje, a ne generalu HVO-a Praljaku.
Tema na temu i kraja nema
Ovo je otvorilo novu temu: Nicoliera nije vezalo ništa za Hrvatsku a došao se boriti i poginuti za nju, dok je s druge strane bilo onih (priznajmo to) koji su iz Hrvatske odlazili u inozemstvo kako bi izbjegli branit svoju zemlju… Samo je nedostajalo međusobno prepucavanje vijećnika s pitanjima “Gdje si ti bio 91′?” Te iznova raspravama kraja nema. Stoga se otvara samo jedno pitanje: treba li uopće ispravljat ‘krive Drine’ ili naprosto pustit prošlost prošlosti, a Nicolieru – zašto ne? – dati ulicu, ali neku novu kojih na crikveničkom području bi itekako trebalo gradit. U svemu se Rukavina najbolje snašao, znajući da ovo može prerasti u vrući krumpir te lopticu prebacio na Vijeće i proceduru.
(kv)