RIJEKA – Slušajući naputke raznoraznih stožera (od razine Grada Rijeke do Primorsko-goranske županije, ukratko od osnivača škola) ravnatelji većine riječkih škola u potpunosti su zatvorili svoje dvorane i onemogućili treninge. To je dovelo do “bacanja na ulicu” brojnih sportskih klubova koji jednostavno bez tih prostora ne mogu raditi i djelovati.
Naravno, razlog zatvaranja dvorana se opravdava epidemiološkim mjerama, no sada slijedi ono kobno ALI.
Kako bi se u cijelosti shvatilo što se tu dešava potrebno je objasniti širu sliku. Problem je što su stvari dovedene do apsurda. Svi ti sportaši mogu zajedno biti u kafiću i to je po mjerama OK, ali ti isti ljudi ne mogu trenirati zajedno jer je to naglo veliki problem. Na kraju se sve svede na dvostruka mjerila i formalno dopuštanje dok se istovremeno u praksi zabranjuje bez jasnog reda i smisla.
U ovom slučaju su ravnatelji škola dovedeni u shizofrenu situaciju. Ukratko, kaže im se: možete imati treninge, ali ukoliko se jedna osoba zarazi i mi odlučimo povezati ju s treningom u vašoj školi vi ste oni koje ćemo javno prozvati. Reći ćemo da ste doveli u opasnost (nije jasno kakvu) djecu svojim ponašanjem i snositi ćete posljedice. Ali slobodno dajte sportašima termine treninga, ali znajte što riskirate.
Naravno, iako je gotovo nemoguće točno povezati određeno mjesto sa izvorom zarazom, to nikoga nije briga. Naučili smo se već da se olako bacaju osude bez razmišljanja koju štetu to uzrokuje. Vjenčanja, fitness centri, plesovi i ako se negdje netko zaražen pojavio na nekom od tih mjesta (neovisno što je taj možda zarazu pobrao u trgovini) odmah su sva vjenčanja, fitness centri i plesnjaci na svijetu izvori smrti (što također nije točno jer je smrtnost ovog virusa marginalna i smiješno niska usporedno s uistinu visoko opasnim bolestima). Naravno, samo nakon 24 sata, jer prije toga virusa nema – barem po stožeru. Što će tisuće ljudi trpjeti štetu (materijalni i egzistencijalnu, jer neki žive od tog posla) zbog takvih olakih osuda i prozivanja nikoga nije briga.
Pod takvom ucjenom nitko ne želi raditi i ravnateljima škola je jedina moguća odluka: zatvoriti vrata.
Sada, kada smo sagledali malo širu sliku onoga što se dešava nije neočekivana reakcija oštećenih klubova koji su pokrenuli incijativu za spas riječkog sporta koju prenosimo u cijelosti:
Dragi sportski prijatelji,
Vjerujemo da osjećate iste posljedice i da ste se nadali da će jesen donijeti bolju situaciju prema kojoj bi svi nastavili trenirati djecu u školskim sportskim dvoranama. Prema trenutnoj situaciji pristup školskim dvoranama nemamo, niti se nazire rješenje s kojim bi mogli nastaviti aktivnosti s našim članovima. Mišljenja smo da je potrebno zajedno se uključiti i zajedno djelovati prema odgovornima, inače su dvoranski sportovi, a indirektno i drugi sportovi (manjak dvorana i termina) osuđeni na propast. Na nama je sad želimo li dopustiti da više generacija mlađih sportaša i sportašica u gradu Rijeci odustane od sporta, čime će i egzistencija klubova biti upitna. Prije svega tu smo zbog djece i ljubavi prema sportu i zato ne odustajemo i ne prepuštamo se onome „što bude, će biti“.
Želimo obavijestiti cjelokupnu javnost, ne samo lokalnu o situaciju u našem gradu. Znajući da su u drugim gradovima otvorene školske dvorane i njihova će djeca moći normalno trenirati. Javnost obavijestiti putem novina, portala, televizije, društvenih mreža.
Smjernice djelovanja prema javnosti:
– djelovati zajedno bez obzira na sport i klubove
– uključiti riječke olimpijce
– organizirati mirni prosvjed na korzu (datum i vrijeme ćemo odrediti zajedno, ali da nije prekasno)
– obavijestiti Internet portale
– uključiti televizije RTL, lokalne, provjereno i sl.
– bilo kakva ideja je dobro došla
Potaknuti smo jer smo stvarali i stvaramo sportaše i sportašice duži niz godina. Sportski smo djelatnici i želimo se boriti za ono što nije samo posao već dio njihovog (sportaševog) i našeg života. Nije nam majera da se mi istaknemo u cijeloj situaciji, već naprotiv da smo zajedno u ovome i jedino tako ćemo spasiti naše sportaše i klubove., stoji u otvorenom pismu koje je podijeljeno na društvenim mrežama.
(I.R.)