Riječka obilaznica jedinstvena u Europi
Piše: Damir Vrbljanac
KOMENTAR – Pročitavši naslov vjerojatno se pitate po čemu je to riječka obilaznica jedinstvena? Po prekrasnom krajobrazu dok se vozite njome? Ponegdje se istina, vozeći obilaznicom mogu nazrijeti ljepote Kvarnera, no vjerojatno ima i ljepših krajolika. Nije to. Možda po broju tunela? Ne, ne, ima gradskih obilaznica sa neusporedivo više tunela. Po čemu je zaboga onda naša riječka obilaznica tako posebna i različita od svih drugih, onih europskih?
Po znakovima! Po prometnim znakovima i to kako „kvalitativno“ tako i „kvantitativno“.
No hajde da krenemo našom obilaznicom recimo dolazeći autoputom od Zagreba i uključimo se na nju upravo prije tunela „Trsat“. Cijelom dužinom obilaznice pojavljuju se rekao bih stotine prometnih znakova, no zadržat ću se na onima za ograničenje brzine kretanja.
Dakle, upravo prije tunela Trsat, sa obje strane prometnog traka stoje dva znaka, ona standardna, (zvat ću ih „limena“ za razliku „elektronskih“ na kojima se vrijednosti ograničenja brzine mogu mijenjati). Kažu: 70, 70 (kilometara, naravno). Ulazimo u tunel i prvi put se suočavamo sa „elektroncem“: 50. Nekih dvijestotinjak metara dublje u tunelu, za one koji možda nisu uočili raniji znak, još nas jedan „elektronac“ podsjeća: 50. No, vidi vraga, valjda za jako zaboravne, još jedan elektronac upozorava: 50!
Izlazimo iz tunela, a dva „limena“, sa svake strane kolnika kažu: 60, 60. (To su oni kojima se vrijednost ne može mijenjati!). Ulazimo u tunel Katarina i jedan „elektronac“ potvrđuje: 60. Nakon izlaska iz tunela, zlu ne trebalo, dva „limena“ upozoravaju: 60, 60. Vozimo se dalje i nailazimo na još dva „limenjaka“ 70, 70. Još malo i eto nas u tunelu Škurinje, no prije toga još dva „limena“ kažu: 70, 70. U tunelu Škurinje, opet jedan elektronac: 60. Izlazimo iz tunela, pičimo dalje i eto ih, tu su dva „limenjaka“: 70, 70. Idemo dalje, još dva „limena“: 70, 70. Vozimo dalje, još jedan „limeni“: 70. Nastavljamo dalje, dva „limena“: 70, 70. Bože, ima li kraja?! Nova dva limena: 90, 90. Konačno, izlaz Zamet.
Ukupno 21 znak ograničenja brzine. Razdaljina: 8 km. Na svakih 386 m dolazi jedan prometni znak ograničenja brzine. Krenete li obrnutim smjerom, od Zametskog ulaza na obilaznicu do izlaza Trsat, biti će slično.
Zbog posla imao sam priliku 26 puta proći autoputom rutu od Rijeke do Cadiza (španjolski grad na Atlanskom oceanu, iza Gibraltara). Na tom putu niz je gradova pa tako i niz obilaznica. U Italiji je to „tangenziale“, u Španjolskoj „tangencial“ ili jednostavno „puente“ no uvijek su to dionice autoputa koji prolazi pored nekog grada, obilazeći ga. Evo kako to u pravilu izgleda u Italiji, Francuskoj ili Španjolskoj. Na autoputu ograničenje brzine je najčešće 130 km. Kad dolazite na neku gradsku obilaznicu autoputa pojavljuje se znak, najčešće 90 km, a kad se izađe iz gradske obilaznice, ponovno se nailazi na znak 130 km. Jednostavno zar ne, jedan znak na ulazu i jedan na izlazu iz obilaznice.
Sada bih mogao postaviti pitanje: Koji je to pametnjaković (da ne prizivam Dostojevskog) postavio 21 znak ograničenja brzine na 8 km obilaznice? No neću, umjesto toga pozivam odgovorne da mi, odnosno Riječanima, ukažu na barem jednu dionicu gradske obilaznice u Europi sa sličnim brojem prometnih znakova ograničenja brzine. Do tada, biti ću u uvjerenju kako je i to samo još jedan pandam višestrukog bojanja tunela.
Završio sam sa „kvantitativnom“ analizom prometnih znakova. Sada ću se na katko dotaći one „kvalitativne“, dakle šta to, koje brojke stoje na tim znakovima?
Sjećate se nekad davno, prije postojanja mostova i obilaznice, stare ceste: ulica Franje Račkoga pa kroz Banska vrata do Orehovice pa do Trsata ako želite. Bila je uska i zavojita, uglavnom nije bilo moguće brzo se kretati, 50, 60 km na sat, no čak je na jednom mjestu, baš kao i svuda izvan naselja, bilo dozvoljeno 80 km!
E, danas, na novoj gradskoj autocesti sa dva fizički odvojena kolnika i u svakom dva vozna traka, više nemate taj privilegij. Najviše 70 km, ali uglavnom, posebno u tunelu Trsat, maksimum 50 km na sat (a da to ne zaboravite podsjećaju vas 4 (četiri) semafora) svakih dvijestotinjak metara.
Naravno da se ponovo mogu upitati o pametnjakoviću, ili Dostojevskovom junaku ako hoćete, no neću to učiniti. Čemu? Da li bi to išta promijenilo? Ne!
Eto, sad mi je lakše, konačno sam napisao ono što već godinama želim, pitajući se uvijek iznova, prolazeći tom rutom: Ko je tu lud? No odgovor je da nema ludih, ima samo sposobnih, koji znaju kako se to radi. Mislim na izgradnju autocesta, tunela, mostova, pa i postavljanje prometnih znakova, naravno.
D.V.
Loading ...
