Sudionici Hoda za slobodu (Foto: Građanke i građani Rijeke/Facebook)
RAZGOVOR – Razgovarali smo sa Ivom Davorija iz inicijative Građanke i građani Rijeke koja je nedavno organizirala Hod za slobodu o kojemu smo već pisali i koji je na riječki Korzo privukao gotovo dvije tisuće ljudi. Upitali smo zašto je Hod uopće organizirali, kakvi su razlozi i kako odgovaraju onima koji kažu da su takve teme nevažne za naše društvo.
– Prošlo je već više dana od Hoda za slobodu. Što vas je potaklo na organiziranje jednog ovakvog okupljanja?
– Organiziranje Hoda za slobodu bilo je potaknuto činjenicom da se u Rijeci po prvi puta održava Hod za život. Međutim, razlozi okupljanja nisu bili sam Hod za život nego sve ono što on nosi sa sobom, a to je jačanje neofašističkih i klerikalnih struja u društvu koje polako, ali sustavno rade na dokidanju ljudskih prava.
Vjerujemo kako je bilo samo pitanje vremena da se Hod za slobodu organizira jer se u organizaciji, koja je nastala ad hoc i spontano od strane nekoliko građanki i građana Rijeke, našli ljudi koji već dulje vremena promišljaju i prate aktualne događaje u državi i izražavaju veliku zabrinutost s obzirom na smjer i razvoj našeg društva. Moramo reagirati na ove pokušaje da nas se vrati u neka prošla vremena i da nam oduzmu budućnost.
– Jeste zadovoljni odazivom ljudi? Gotovo 2.000 ljudi nije malo, ali ukoliko pogledamo koliko stanovništva ima ova naša regija, a riječ je o gotovo 300.000 ljudi, ipak se nije postigla masovnost. Budimo jasni, nije lako u današnje vrijeme postići masovnost, jer su svi “hrabri” preko Facebooka ali kada treba učiniti konkretan iskorak tih ljudi nema.
– Mi smo prezadovoljne/i s odazivom ljudi, jer upravo to, danas je teško izvući ljude na ulicu i potaknuti da javno iskažu svoje nezadovoljstvo. No, zato je svaka prilika da se to učini bitna. Tih 2000 ljudi je bilo potaknuto vlastitom željom da dođu i kažu što misle i daju podršku našem okupljanju, nisu nam bili potrebni autobusi da dovodimo ljude na svoju ruku, niti imamo tih logističkih i financijskih mogućnosti. Niti bi htjele/i to raditi na taj način, jer ne želimo stvoriti privid masovnosti, želimo postići masovnost. Zato je osjećaj među tih 2000 ljudi bio predivan i snažan, dokaz da radimo pravu stvar.
Bio je dobar transparent na Hodu za slobodu koji odlično opisuje ovaj primjer: „Svi problemi su dosadni i glupi dok ne postanu tvoji“.
Od kad smo izašli javno s Inicijativom Građanke i građani Rijeke na Facebook-u, dobivali smo zaista puno poruka podrške i oduševljenja da se nešto dešava, da se neki otpor organizira. Jer nisu svi ljudi, koliko god možda pasivni bili po pitanju javnog okupljanja, slijepi. Stvar je naše kulture prosvjedovanja, koju gotovo nemamo, i teško je onda očekivati da ćete samo jednim ovakvim okupljanjem potaknuti desetak tisuća ljudi da izađu na ulicu. A s druge strane, i to je isto jako važno, kod nas vlada mišljenje kako su ovakva okupljanja „trošenje vremena“, no tu kritiku ćete čuti ponajviše od onih koji se ni na koji drugi način ne organiziraju i reagiraju. Bio je dobar transparent na Hodu za slobodu koji odlično opisuje ovaj primjer: „Svi problemi su dosadni i glupi dok ne postanu tvoji“. Nešto na tragu pjesme Martin Niemöller-a: “Prvo su došli po…”.
– Što mislite o ljudima koji podržavaju Hod za život i slične inicijative poput Narod odlučuje?
– Vjerujemo kako to nije homogena skupina i stoga ne možemo imati ni jednaka mišljenja o svim podržavateljima/cama tih inicijativa. Veliki dio ljudi zapravo ni ne zna točno što te inicijative nose i koje vrijednosti promoviraju. Jednako padaju na ispitu kao što je to bilo na referendumu 2014. godine kada je ista ekipa koja organizira Hod za život tražila da se uvede ustavna definicija braka isključivo kao zajednice muškarca i žene. Uspješno su potaknuli prividan osjećaj i potrebu da se brak obrani i ljudi su bili odjednom zbunjeni, potpisivali listiće, a da im pitanje nije uopće bilo jasno. Ali povela ih je ta jedna pozitivna prezentacija zapravo jako opasnih vrijednosti.
Stvar je u tome, kad pratite te ljude koji su organizirali i referendum o braku i Hod za život i sad inicijativu Narod odlučuje, osim što kad malo zagrebete uvidite da je to mreža zapravo istih ljudi, uvidite i da je krajnji cilj svima njima uvijek nekome nešto zabraniti i neko pravo dokinuti.
Fašizam se uvijek mora kriti iza lijepih i afirmativnih termina da bi vam se umilio. Neće ljudi otvoreno pristati na konstataciju „želimo da se pobačaj ilegalizira“, koliko god bilo svima jasno da Hod za život upravo to i promovira, ali ljudi su se okupili oko termina poput „obitelj“, „život“, „dijete“ itd.
Stvar je u tome, kad pratite te ljude koji su organizirali i referendum o braku i Hod za život i sad inicijativu Narod odlučuje, osim što kad malo zagrebete uvidite da je to mreža zapravo istih ljudi, uvidite i da je krajnji cilj svima njima uvijek nekome nešto zabraniti i neko pravo dokinuti. Ali javno svi i sve izlaze s jako afirmativnim porukama s kojima se ljudi onda identificiraju, a da ne ulaze previše u samu materiju.
Plakat Hoda za slobodu (FB)
– Dio javnosti vrlo je kritički nastupio prema – zanimljivo – oba hoda. Naime „u isti koš“ stavljali su i Hod za slobodu i Hod za život smatrajući ih nevažnim, jer se – po njima – ne bave „pravim problemima“ kao što su nezaposlenost, niske plaće i odlazak mladih . Kako komentirate takve stavove?
– Da, to je ta percepcija „prioriteta“, iako vjerujemo kako ti ljudi za svako javno okupljanje misle isto. I ni jednom se ne bi priključili. Jer prosvjeda je bilo raznih, ali ljudi se nisu odazivali. Opet bih se vratila na onaj transparent od prije „Svi problemi su dosadni i glupi dok ne postanu tvoji“. Jedan od velikih problema je i da nam je nestala ta solidarnost u društvu i brinemo samo o svojima brigama. Nerijetko ćete čuti i po pitanju ljudskih prava i prava žena „meni je dobro, ja imam sva prava“. Iako bi se i tome dalo raspravljati, pogotovo ako ste žena, ali ono što je u toj konstataciji problematično jest to što uopće ne postoji empatija za drugoga, odnosno drugu. Ako ti uistinu jesi u privilegiranoj poziciji, to ne znači da je svima tako i mnogima će biti potrebna i tvoja pomoć i tvoj glas da se njihovo pravo očuva. Razmišljajmo i o drugima, jer ti „drugi“ jednoga dana možeš biti ti ili tvoje dijete.
– Za kraj jedno pitanje koje ustvari mnogi postavljaju, a malo ih jasno odgovara. Rijeka se često diči pluralizmom i slobodom a nedavno se desilo da je gradonačelnik Rijeke uskratio javne površine inicijativi Narod odlučuje. Smatrate li da je gradonačelnik postupio ispravno što im je uskratio površine ili neispravno jer – neovisno slagali se inicijativom ili ne – svi bi trebali imati pravo iznositi svoj stav?
– Prvo da ispravimo, zabranjeno je prikupljanje potpisa Inicijativi Istina o Istanbulskoj, koja je prikupljala potpise za otkazivanje Istanbulske konvencije. Moramo priznati kako nam je reakcija gradonačelnika Rijeke bila pozitivan primjer kako se može reagirati na vrlo očite manipulacije i laži na temelju kojih je Inicijativa vršila javni pritisak. To nije demokracija i nije nikakav dokaz slobode da vi javnost doslovno zastrašujete lažnim činjenicama. To je samo iskorištavanje mehanizama demokracije.
I zato ćemo ponoviti po ne znam koji puta, pročitajte dokument (Istanbulska konvencija) i uvjerite se sami u sadržaj teksta. A ne da vam ga interpretiraju s oltara.
Istanbulska konvencija je vrlo jasan, egzaktan i sažet dokument koji govori jedino i isključivo o zaštiti žena od nasilja. Nema nikakvih prijetnji za naš „nacionalni identitet“ od tzv. „rodne ideologije“. To su najobičnije izmišljotine. I zato ćemo ponoviti po ne znam koji puta, pročitajte dokument i uvjerite se sami u sadržaj teksta. A ne da vam ga interpretiraju s oltara.
(kv/Z. M.)
Loading ...
