Ana Blečić Jelenović
RAZGOVOR – Ana Blečić Jelenović, kandidatkinja za gradonačelnicu Rijeke
Prije dva tjedna u utrku za gradonačelnicu Rijeke ušla je i Ana Blečić Jelenović, kandidatkinja Liste za Rijeku. Odvjetnica, supruga, majka djevojčice, prihvatila je izazov s namjerom da promjeni riječku političku scenu. Upitali smo je zašto.
U vašim dosadašnjim javnim istupima se primijeti nezadovoljstvo održavanjem riječkih ulica, grada u cjelini. kao da biste najradije uzeli metlu, pinel i farbu i najprije “umili” grad a onda pričali o malim i velikim projektima. Jesmo li u pravu?
(Smijeh) ..da jeste. To je ta moja radoholičarska crta, koja je takva i ne mogu si pomoć. Stalno i uvijek bi nešto farbala, radila, nosila, premještala, bušila, gradila… onda mi treba par dana da se odmorim i ponovno krećem u akciju. Znaju mi moji ljudi reći, teško je tebe pratiti koji put, a ja to znam, šta ću, takva sam. U ovo doba korone, mogu se pohvaliti sa par farbanja i uređenja, kuće i ureda i prostora izbornog stožera. Imati pozitivno okruženje i dobru energiju, najprije krenuvši od prostora pa do ljudi, može samo uroditi pozitivnim stavom.
Da li vam se javljaju ljudi sada kada ste postali javno poznati? Što govore, hvale vas, kude, traže nešto, nude vam pomoć u kampanji…?
Nisam ja tu neki celebrity, ne doživljavam se tako. Da sam malo više vidljivija u ovom trenutku, očito jesam. Sreća u nesreći su te maske, pa te nitko ne prepoznaje (smijeh).
No, moram reći da sam se jako iznenadila s javljanjem velikog broja ljudi koje prethodno godinama nisam čula ni vidjela. Iz osnovne škole, srednje, sa fakulteta, nekih projekata, glazbenog svijeta… To su ljudi koji su tu u Rijeci ili pak u prstenu ili vani u inozemstvu, ali prate sve što se događa. Ipak im je tu dom. Baš me to dirnulo. Jedna me je susjeda tako dirnula s porukom, da će za mene glasati a svojim prijateljima reći da sam toga vrijedna. Kad takvu poruku dobijete onda znate da ste nekoga dirnuli na sve moguće načine, kao i povratno. I ona je ohrabrila mene s tom istom porukom. Zbog toga, a i niza drugi lijepih želja, mogu reći za sebe da sam sretna osoba.
S druge strane ima onih koji me pitaju da li je sve sa mnom sve u redu, treći misle da nisam tome, iako ne znam točno čemu, dorasla… Svatko ima pravo na svoje mišljenje i stav. Ne poznaju te, ali si uzimaju za pravo komentirati. Ne možeš se svima svidjeti, a u konačnici i zašto bi.
Što se tiče pomoći, imam tu, kako ih zovem od milja po filmu, Oceanovih odnosno Aninih 16, iako s tim filmom osim asocijacije nemaju nikakvih dodirnih točaka. To su žene, majke, kraljice mog srca, prate sve što se događa i velika su mi podrška u svakom smislu.
U ovim kontaktima sigurno ima i takvih koje su anegdotanog tipa?
Stvarno ima smiješnih situacija. Ljudi koji me zovu pa onda kažu, e to bi bilo super, pa bi onda ti meni mogla… a ja kažem što bih ja… pa se na trenutak uozbiljimo i onda se krenemo šaliti. Zvala me je neki dan i jedna stranka z Kastva pa govori: Muž me j sad zval, rekal mi je kako se ono zove naša odvjetnica, na, videj, ona se j kandidirala, čuješ???, pa smo se onputa i dobro nasmeli.
U svakom slučaju mogu reći da i dalje s kolegama komuniciram posve normalno, na rasprava u doticaju s drugim službama svi su i dalje kooperativni, službeni, pristojni i ugodni, kao i ja u odnosu s njima.
Čini li vam se sada, na početku političkog angažmana u kampanji za gradonačelnicu Rijeke, da je politika nešto drukčija u odnosu na nedavnu prošlost kada ste, kako ste sami rekli prilikom predstavljanja kandidature, samo njurgali s kauča?
Ovo je posao. I to baš krvavi posao. Moram to reći jer većinu vremena sam posvećena radu na stvarima trenutno aktualnim i bitnim za ovaj projekt. Ono što sam prije svega naučila, a što je bitno, je stvar perspektive. Kažeš nešto što misliš a onda shvatiš da su ti na tvoju jednu rečenicu dodali tri i potpuno iskrivili sve što si mislio na početku. To me malo ljuti, ali dobro, kako rekoh, sve će te stvari doći na svoje mjesto. Osjećam ipak da nešto pokrećem kod ljudi, i to na bolje, pa sam već s time jako zadovoljna.
Ana Blečić Jelenović: Obersnel je stari Golf?
Riječki gradonačelnik na odlasku Vojko Obersnel na svom je blogu kritizirajući kandidate koji bi ga željeli naslijediti pobrojao sve što je napravljeno za njegove vladavine, a vi ste mu odgovorili da to nije dovoljno i da se moglo bolje. Što je najveći riječki problem, loše upravljanje gradom, loša poduzetnička klima ili činjenica da sve više mladih i stručnih odlazi iz grada?
Da, sve to, ne nužno tim redoslijedom. Muči me, i nije mi jasno, kako nešto uvijek košta 5 puta više od predviđenog i zašto je uvijek tome tako, pa sve kasni, pa se onda i ne realizira. Poduzetnici su u nekim djelatnostima, bace na koljena. Nije mi jasno kako se to ne može percipirati. Tu mislim da u ovom trenutku ne radimo dovoljno. Mladi su vani, i odlazit će, jer ovdje gube perspektivu. Kako čujem, uvijek prije nekog natječaja pitaju je li to za nekoga, da ne gubim vrijeme? To je nedopustiva stvar. Ipak, najviše me muči transparentnost oko svega. Ne znaš ni o čemu pravu informaciju, a trebao bi je moći znati i imati jer se to nas tiče. Bitno je.
I onda kreće ta rasprava s visine. Pa nije gradonačelnik u odlasku neki kritičar našeg doba. On je sudionik ovog doba, pa onda ne razumijem zašto si je uzeo za pravo nazvati nas šačicom kandidatića, i ne znam kakvim nas je sve, pa i mene, objedama častio. To nije lijepo. Uostalom, po čemu je on bio poznat dok nije postao gradonačelnik.
Znate, svaka akcija, neminovno izaziva i reakciju. U ovih par dana mog pojavljivanja u javnosti naglašavala sam da ima dobrih stvari, da je bilo i dobrih odluka i rezultata, ali vrijeme od dvadeset godina je dugačko, a rezultata nedovoljno… Rekla sam neki dan u jednoj izjavi, puno je previše toliko mandata imati iza sebe. To jednostavno nije zdravo, ni za grad ni za osobu. A o gospodinu Obersnelu, osobno ne mislim ništa loše. Imali smo dva poslovna kontakta u životu, i to je to.
Rijeka je centar Kvarnera. Kako vidite odnose Rijeke s Opatijom i Crikvenicom, primjerice, s općinama u njenom zaleđu, Gorskom kotaru i na otocima? Može li se Rijeka razvijati mimo njih, ili oni mimo Rijeke?
Rijeka je oduvijek bila posložena kao centar regije, kao nukleus oko kojega su se razvile druge općine i gradovi. Razvoj i napredak Rijeke i cijelog ovog kraja, sa zavidnom kvalitetom života, moguć je po mom mišljenju samo ako svi budu surađivali. I Rijeka i Opatija i Crikvenica, kao i ostale općine i gradovi u okruženju Rijeke. Treba nam više suradnje i sinergije nego što je ima sada. To proširenje suradnje prije svega je institucionalno moguće preko urbane aglomeracije i, nažalost, neiskorištenih potencijala koje ima županija. Ukratko, ta je infrastrukturna, gospodarska i svaka druga suradnja imperatriv, to mora svima biti od koristi.
S čime biste bili sretni nakon prve godine gradonačelničkog mandata, što bi vas ispunilo?
Voljela bih kad bi zaustavili trend iseljavanja iz grada i kada bi potaknuli poduzetnike da krenu u ulaganja u naš grad. A prije svega voljela bih da se aktiviraju projekti s kojima imamo namjere uključiti beskućnike u život zajednice. Socijalno blagostanje, pogotovo u lokalnim zajednicama, je izuzetno važno. Ako se još postave temelji za realizaciju autobusnog kolodvora, kojeg svi tako željno očekuju, za prvu godinu vlasti bi bilo jako dobro.
Čuli smo da kao bivša članica Putokaza imate puno poznatih iz glazbenog svijeta. Možete li nešto reći o tome?
Sasvim slučajno sam došla na audiciju za Putokaze. Prethodno tome sam ih vidjela na jednom nastupu i uopće se susrela sa takvim formatom rada zbora. To mi je bilo čudesno. Energija tih ljudi, zanesenost, definitvno je probudila ljubav prema glazbi. Putokazi su prije svega jedna velika obitelj. Svatko je u nekom trenutku krenuo u svom smjeru, ali je super kad na proslavi 30 godina rada zbora, obljetnički koncert odradiš sa svim generacijama koje su kroz zbor prošle i kad vidiš kako stvar funkcionira, kako ljudi funckioniraju, kako bez inspicijenta 70 ljudi zna u svakom trentuku gdje mora ući na pozornicu, izaći, kome dati mikrofon, znati sve tekstove i melodije, što obući i imati osmjeh na licu. To je čudesno… To može potaknuti samo nenadmašna Miranda Đaković.
Radila sam puno i u studiju, pjevala back vokale poznatim pjevačima i tu sam jako puno toga naučila. Imala sam super mentora, koji mi je prijatelj prije svega. Kada kažeš Andrej Babić, mislim da je to dovoljno za reći, jer ako imate vremena mogla bih ga hvaliti najmanje 2 dana.
Bilo je tu puno kolega pjevača, pjevačica, skladatelja, festivala, lijepo vrijeme i lijepi osjećaj kad imaš taj talent. Nemoguće je svih nabrojiti i izdvojiti, od svakog sam nešto naučila, smijeh nikad nije izostao, to mi je bilo najdraže na tim putovanjima, smjeha je bilo u izobilju. Jako sam sretna da sam imala prilike upoznati sve te ljude. Glazba povezuje i doista jest zvonka radost.
Za vrijeme kampanje morat ćete reducirati svoje obaveze u odvjetničkom uredu, naoružati strpljenjem svoju obitelj koja će vas manje viđati, i uz sve to koncentrirati se na izbornu utrku. Kako to sve posložiti a da sačuvate svoj integritet?
Mislila sam još dodati i jedan glazbeno scenski projekt, koji je trebao vidjeti svjetlo dana još prošle godine (smijeh). Naravno da su me od toga odgovorili. Iako mi je tata rekao i više si bila opterećena pa si sve stizala, prije, hajde… Da, ali ovo su veliki projekti, i jedan i drugi, Malo ću dati prednost kampanji a ljudi koji su sa mnom unutra, ne mogu se odlučiti koji mi je vredniji i važniji.
Obitelj i ja smo se dogovorili da nam je važna kvaliteta ispred kvantitete našeg vremena, pa na tome i dalje ustrajemo, I krademo vrijeme za sebe, svaki dan. Obveze u uredu preuzela je moja draga prijateljica, kuma, partnerica, jedna od najboljih žena koju sam upoznala u životu, moja Anela Troskot. To je sreća kad imaš srodnu dušu. Rado jedna drugoj znamo reći, čime sam te zaslužila Hrabro ćemo mi kroz sve ovo koračati, svi na ovom mom putovanju vrijedni su pažnje i spomena, iz zbog toga sam najbogatija osoba na svijetu.
(Razgovarao: kv/N.Š.)
Loading ...
