RAZBIJAČ MITOVA -Nakon što smo objavili TEKST u kojem smo razbili mit o tome da su “sve tvornice koje nešto u Hrvatskoj znače ustvari nastale u Jugoslaviji “, ovaj put smo odlučili analizirati mit koji također često čujemo: o tome da smo danas u dužničkom ropstvu, a ranije se živjelo bolje, bez zaduženja i Jugoslavija je bila ekonomski prosperitetna zemlja. No, je li to uistinu tako?
Jugoslavija je od 1961. do 1980. godine imala rast nacionalnog duga po stopi od ogromnih 17,6% godišnje. Da je Jugoslavija kojim slučajem opstala taj dug bi svojim tempom do danas iznosio više od 6 bilijuna USA dolara!
Za usporedbu, nacionalni dug Republike Hrvatske danas iznosi oko 43 milijarde USA dolara.
Ali nije samo Hrvatski dug daleko manji od jugoslavenskog, već zbrajajući sve bivše republike dolazimo do jasnih pokazatelja jugoslavenskog stanja: Slovenija s 37 milijarde USA dolara, Srbija s 28 milijardi USA dolara, Sjeverna Makedonija s 4,3 milijarde USA dolara, BIH s 6,5 milijardi USA dolara, Kosovo s 1 milijardom USA dolara i Crna Gora s 2,6 milijardi USA dolara.
To znači da dug svih ovih država zajedno od 125 milijardu USA dolara i dalje daleko manji nego u Jugoslaviji. Sve to jasno pokazuje da su je teza kako se u Jugoslaviji nije živjelo na dug posve besmislena.
Kako je rastao dug Jugoslavije vidi se lijepo na ovom grafu:
Život na dug nije sam po sebi problem ukoliko država dug može vraćati i istovremeno napredovati, ali Jugoslavija nije takav slučaj. Naime, Jugoslavija je imala toliko slabo gospodarstvo da je život na dug ustvari bio jedini način kako bi država ekonomski uopće egzistirala, a kada gospodarstvo i politika više nisu mogli ni fiktivno tražiti nova zaduženja desilo se ono što je jedino bilo moguće: bankrot države!
To se Jugoslaviji i desilo 1982. godine, kada je Jugoslavija objavila da više ne može vraćati zajmove, njeno gospodarstvo je samo napuhani balon koji ne može zadovoljiti ni osnovne potrebe i ekonomski je posve bezvrijedna država. Sve se to naravno držalo u tajnosti pred jugoslavenskom javnosti, ali posljedice su ipak brzo stigle na vidjelo.
Od 1984. Jugoslavija više ne vraća dugove i dugovi se reprogramiraju na način koji izjeda državu iznutra. Javlja se nemogućnost uvoza sirovina što, recimo, dovodi do nestašice nafte. Ovu nestašicu su građani osjetili zakonskom obvezom vožnje na parne i neparne dane sukladno brojevima na registarskim oznakama. Kreće tiskanje novca kako bi se pokrile trenutne obveze, ali već sutradan stižu nove za koje je potreban tisak dodatnog novca u većoj količini. Sve to dovodi do inflacije što je polako prešlo u hiperinflaciju i konačno devastirala sveukupno gospodarstvo. Stvari su toliko izmakle kontroli da je cijena kile kruha mijenjala cijenu tri puta tijekom jednog dana.
Da bi stvar bila gora, Jugoslavija nikada nije imala ekonomski stabilnu sliku i mučila se s previsokom inflacijom od prvih dana svojeg postojanja. Postotci idu od 5% pa sve do nevjerojatnih 34,6% samo u periodu do 1972. godine. Kasnije, od 1984. do 1991. situacija je još drastičnija i ide prema tragikomičnim 1500%! Za usporedbu, Hrvatska u prosjeku ima 2,5%! Drugim riječima, Jugoslavija je što se ekonomske slike tiče bila među najlošijim zemljama svijeta sa sustavom koji je bio neodrživ i neusporedivo gori, po doslovno svim aspektima od današnjeg Hrvatskog.Ukratko, mit da je Jugoslavija bila ekonomski prosperitetna zemlja je potpuna glupost.
(I.R.)