PIŠE: Ferruccio Burburan
Sada, kada su obavljeni i ponovljeni izbori u istrijanskoj Raši, nadam se da je parlamentarni “Maskenbal” i službeno okončan, pa ću si zato dati malo oduška.
Bila je nedjelja, 5. srpnja 2020., prekrasan ljetni dan. U poslijepodnevnim satima uputio sam se na biračko mjesto, na lokaciji sjedišta Mjesnog odbora Rubeši (Grad Kastav). Ljudi, zaduženi na tom biračkiom mjestu za održavanje izbora za zastupnike u Saboru, pate se pod maskama kojima su prekrili svoja lica i s rukama uvaljenim u rukavice kakve obično upotrebljavaju kirurzi. Nije im bilo lako, i zato im odajem počast.
Nakon prijave, uručen mi je povelik “izborni lancun”. Uvjeren kako glasam u Osmoj izbornoj jedinici, potpuno siguran u zaokruživanje imena “mog favorita”, nakon što sam i po dužini i po širini razvio “izbornu plahtu”, ostadoh neugodno iznenađen. Mog favorita nigdje nije bilo na tom. Upitao sam tamo prisutne osobe, zadužene za odvijanje izbore, u koju sam to izbornu jedinicu “zalutao”. Odgovorili su mi u VII izbornu jedinicu. Budući da sam se osjećao, u tom momentu, posve nasamarenim, demonstrativno sam iskrižao uručeni mi “lancun”, uputio se prema kutiji s prorezom u sredini, nekoliko puta presavio taj tzv. glasački listić, i taj bezvrijedni papir ubacio u rupu na kutiji. Na kandidacijskim listama u toj “jebenoj” 7. izbornoj jedinici meni su samo dva imena govorila da oni imaju nekakve veze s Primorsko-goranskom županijom, Zlatko Komadina (SDP) i Tomislav Klarić (HDZ). Uz dužno poštovanje za oba ta dva politička velikana, nisam se odlučio niti za jednog od njih. Gdin. Komadina, iako „zlatonosnog“ imena, nije persona čija me kreativnost u njegovom dosadašnjem političkom radu (i neradu) ičim impresionirala. Dugogodišnji gradonačelnik grada Bakra gdin. Klarić, koji je do 2005. godine bio zaposlenik u Hrvatskim željeznicama na radnom mjestu šefa kolodvora, iako očigledno s velikim iskustvom u željezničarskim skretanjima, nije mi ostavio dojam da bi eventualno mogao biti posebno uspješan i u skretanjima, s korisnim učincima za cijelu nam zajednicu, na budućem “ranžirnom kolodvoru Sabora RH”.
Došavši doma, vrag mi nije dao mira te sam se posvetio proučavanju te misteriozne Sedme izborne jedinice Utvrdio sam slijedeće: ista ta 7. izborna jedinica obuhvaća jugozapadni dio Zagrebačke županije, područje Karlovačke županije u cjelosti; zapadni, jugozapadni i južni dio grada Zagreba, te, zamislite ovu definiciju, “istočni dio Primorsko-goranske županije, odnosno gradovi i općine: Bakar, Brod Moravice, Čabar, Čavle, Delnice, Fužine, jelenje, Kastav, Klana, Lokve, Mrkopalj, Novi Vinodolski, Ravna Gora, Skrad, Vinodolska općina, Viškovo i Vrbovsko”. Onaj/ili oni, koji su krojili tu izbornu jedinicu očigledno su bili posve pijani, i/ili drogirani, a u pogledu određivanja strana svijeta (istok /zapad/ sjever/jug) posve dezorijentirani, ukratko totalni glupani. Dovoljno je uzeti geografsku kartu aktualne Primorsko-goranske županije i provjeriti da li, primjerice, Kastav, Klana, Viškovo, Čavle, Bakar, Jelenje, Novi Vinodolski, doista spadaju u “istočni dio PGŽ”?!I sada bih, zbog takvog idiotizma i nečijih budalaština, trebao biti strašno ponosan na činjenicu da imam pravo “na demokratski način” izabrati svoje predstavnike u najvišem zakonodavnom tijelu “Lijepe li nam naše… (da ne kažem što)…
Uz to, na kandidacijskim listama smo trebali zaokruživati ime partije, odnosno stranke “za kojom nam um i srce pate”. Pa tako je bilo i u komunističko-socijalističkoj Jugoslaviji, a jedina razlika je u tome što je tada tamo postojala samo jedna partija: KPJ, odnosno SKJ. Ali iz te iste partije, izlegle su se i obje partije koje danas čine tzv. duopol na političkoj sceni Hrvatske. Dakle, u čemu je razlika? U suštini, u ničemu.
Jedini, recimo, nekakav odmak stoji u tome što se-eto, uz partiju može zaokružiti i neko ime, ali iz iste partije, ne iz neke druge. Famozni “preferencijalni glasovi”. Ukratko, struktura izbornih jedinica i cijeli sustav biranja zastupnika u Sabor RH tako je skrojen da glasač ustvari MORA! (iza)birati onako kako je to vladajuće-politička i državna oligarhija zamislila, a ne onako kako bi svaki građanin i državljanin Republike Hrvatske, na istinski demokratski način i po odgovornosti prema vlastitoj savjesti trebao i morao glas(ov)ati.
Dokle god to bude tako, ja više nikada neću ići na biralište i praviti budalu od sebe samog. Na kraju krajeva, moja egzistencija ne ovisi ni o ovoj, niti o bilo kojoj drugoj državi. Prilagodljiv sam, u snalaženju raznoraznim okolnostima za preživljavanje. Jedna od misli vodilja u životu mi je stara krilatica: „Uzdaj se use i u svoje kljuse”.
Loading ...
