ŽUPANIJSKI CIRKUS – Sve je manje jasno što župan Komadina i njegov zamjenik Boras Mandić u svojstvu šefa Županijskog stožera rade.
Prvo je Županijski stožer blokirao slanje odluka općina i gradova o njihovu spajanju. Zatim su tražili da sve ide na vijeća, iako nije bilo potrebno jer je Istarska županija sve uspješno učinila bez toga.
Kada su gradovi i općine i to učinile stigla je odluka Nacionalnog stožera da županija može biti jedna zona, ali čelnici naše županije to nisu prihvatili već su Primorsko-goransku županiju podijelili u tri zone (primorje, gorje i otoci) – iako to nitko od gradova i općina nije htio. Posebno negodovanje odmah je stiglo iz Gorskoga kotara koji se iznova osjetio zadnjom rupom na sviralu (što u praksi i je, neovisno što brojni mediji skloni glorificiranju SDP-a i/ili HDZ-a vole prikazivati drugačije).
Svega jedan dan nakon toga župan Komadina izjavljuje da bi opet moglo doći do promjena i otok Krk bi mogao iz zone otoka preći u zonu primorja.
Kako stvari stoje najbolje im je pričekati sutra jer će se sjetiti opet nečeg novog.
Gotovo je nevjerojatno da čelnici naše županije ne shvaćaju je bilo bolje odmah cijelu županiju staviti u jednu zonu (kao što su učinili svi ostali), nego se igrati iz dana u dan s novim promjenama i živcima ljudi. Ova kriza pokazuje mnoge stvari, među kojima koliko je recimo susjedna Istarska županija efikasnija od Primorsko-goranske i koliko su naši županijski čelnici skloni nepotrebnom kompliciranju, birokratizaciji i nesnalaženju. Sve što se u Primorsko-goranskoj dalo zapetljati, zakomplicirali su. S druge strane u Istarskoj županiji je sve odrađeno bez ikakvih problema – nikakva vijeća nisu bila potrebna, nikakve unutarnje zone ne postoje, nikakve promjene stava od danas do sutra pa građani više ni sami ne znaju što i kako… I ono što je najvažnije – u ovako i onako teškoj situaciji – građane se dodatno ne iritira.
(kv)