Kvarnerski đir
Piše: Neven Šantić
Dobici i gubici u ljudstvu i materijalu (1)
Do sada su valjda svi koji su komentirali rezultate izbora istakli pet najbitnijih stvari: premoćnu pobjedu HDZ-a, neuspjeh SDP-a, relativno loše rezultate Domovinskog pokreta (u odnosu na očekivanja), odlazak Pernara i Živog zida u ropotarnicu povijesti i malu izlaznost, pošto je prvi put od uvođenja višestranačja na birališta izašlo manje od 50 posto biračkog tijela. Međutim, ima tu još nijansi koje zaslužuju pokoju riječ.
Recimo zanimljiv je podatak da su mandate izborile, kao posljedica velikog broja koalicija i koalicijskih aranžamana svake vrste, čak 23 političke stranake, najviše do sada u povijesti hrvatskog parlamentarizma. Osim toga tu je i cijela vojska nezavisnih, njih čak osam. Paradoks je da imamo toliku stranačku razmrvljenost, a HDZ, koji je sa sobom povukao samo tri zastupnika koja nisu članovi stranke (dva iz HSLS-a i jednog iz HDSSB-a), nikada lakše neće formirati vladu.
No, krenimo s onim važnijim. Solidan broj birača s kojim sam razgovarao proteklih nekoliko dana, a uzorak su mi uglavnom lijevo-liberalno orijentirani glasači, zadovoljan je rezultatom izbora jer se nisu nadali da će SDP-ova koalicija (na koju ćemo se vratiti kasnije) nešto značajnije napraviti, a bojali su se dobrih rezultata Domovinskog pokreta i njegovog mogućeg ucjenjivačkog potencijala i još većeg skretanja Hrvatske udesno. Ne znamo što je sve rukovodilo desno-centristički pol biračkog tijela širom Hrvatske da podrži ovu stranku u “obračunu” s Domovinskim pokretom (i SDP-om), ali je svakako jedan od faktora bilo opredjeljenje birača da ne žele eksperimente. Dakle, ipak je pobijedila strategija “manjeg zla” ili manje lošeg izbora, koju u postizbornim sumiranjima dijeli dobar dio birača i s desne i s lijeve strane centra. HDZ je jednostavno posljednjih mjeseci stvorio dojam kako je jedini jamac političke stabilnosti, jer ne zaboravimo što su sve govorili domovinaši da će po svojoj mjeri pretumbati u zemlji kada ih HDZ “bude morao” uzeti za koalicijskog partnera. Pa je najveći dio izašlih na izbore odbacio desni radikalizam grupacije financirane “ruskim kapitalom” preko Prvog plinarskog društva, davši povjerenje Plenkoviću i HDZ-u. To bi trebao na umu imati i Andrej Plenković da ne pomisli kako je izbore dobio zato što je u protekle četiri godine njegova vlada nešto posebno napravila.
Desno od centra uspio je preživjeti i Most. Skinuvši ljušturu nadiideološkog povezivanja nezavisnih izbornih lista, odabirom kandidata i njihovom parlamentarnom promocijom pokazao se onakvim kakvim je od početka bio zamišljen – konzervativna grupacija bliska Kaptolu. Maneken Mosta Nino Raspudić već je počeo gugutati o promoviranju “radosnog konzervativizma”, ali nema sumnje da će u toj “radosti” biti i balkanskog nadmetanja oko toga tko je veći Hrvat. Raspudić, naime, u jednoj od svojih prvih postizbornijh izjava odriče Plenkoviću da ima nikakve dodirne točke s Tuđmanom i da bi, da je to bilo moguće, Tuđmana bez razmišljanja isporučio u Haag. Ako je to teška “kontervativna” municija s kojom će sveučilišni docent nastupati kao zastupnik, onda bi bilo bolje da je nastavio nastupati u televizijskim debatnim klubovima i visokoparno davati svoj sud o svemu i svačemu. Onda bi se problem mogao riješiti daljinskim upravljačem, a ovako ćemo očito trpjeti javnu kontaminaciju širokog dosega.
Dobro je što se u Saboru našla liberalno-centristička koalicija Stranke s imenom i prezimenom, Fokusa i Pametnog. S obzirom na okruženje u kojem djeluju, teško je očekivati da će ovakva grupacija od sada na dalje rasti i jednog dana doći u poziciju odlučivanja o bitnim stvarima u zemlji. Ali je bez daljnjega važno, naročito za političku kulturu, da ovakve stranke, koje će se zalagati za razumna, razvojna, funkcionalna i suvremena politička rješenja, budu prisutne u parlamentu. Konačno su dobili na raspolaganje saborsku govornicu. Vidjet ćemo kako će je iskoristiti.
O ljevici sutra.
Loading ...
