KVARNERSKI ĐIR / Piše: Neven Šantić
POGLEDAJ DOM SVOJ PLENKOVIĆU
Kampanja je počela predvidljivo. Plenkovićev ceremonijal majstor Gordan Jandroković najavio je svakodnevne konferencije za novinare, sve do predizborne šutnje (neka nam je Bog na pomoći), na kojima ćemo se, jedan kroz jedan, naslušati udaranja lijevo (prema Restartu) i desno (prema Škori), kako bi eto HDZ ispao jedini jamac sigurnosti i općenarodnog prosperiteta. Blaženi oni koji ne pamte, ne čuju i ne vide. Oni jedini u sve to mogu povjerovati.
Ipak, kod nas na izborima ne glasaju ni Danci ni Norvežani
Ipak, kako na izborima ne glasaju ni Danci ni Norvežani, koji triput promisle prije nego nekome daju svoj glas, nego odlučuju Hrvati koji, kada je politika u pitanju, slabo pamte, prave se da ne čuju, a ne vide ni oni što im je pod nosom, Plenković nije bez izgleda da osvoji drugi mandat. Zato valja u nekoliko rečenica, jer prostora za više u ovom tekstu nema iako materijala ima na vagone, podsjetiti na domete HDZ-ove vlasti posljednje četiri godine, a posebno na lik i djelo premijera. Da poslije ne bi bilo – nismo čuli ni vidjeli, zaboravili smo.
Toliku količinu afera, koliko ih je proizvela Plenkovićeva vlada, moguće je tolerirati samo u takozvanim defektnim demokracijama.
Andrej Plenković
Toliku količinu afera, koliko ih je proizvela Plenkovićeva vlada, moguće je tolerirati samo u takozvanim defektnim demokracijama, gdje institucije postoje ali rade sve osim svog posla. U kojoj bi to još demokratskoj zemlji bilo moguće da gotovo pola ministara bude prisiljeno otići (da dalje ne štete stranci a ne zato što su zabrljali) jer su uhvaćeni s prstima u marmeladi, a da ta Vlada preživi do redovnih izbora? Samo u nekoj istočno od okomice Baltik – Jadran. I eto nas u društvu onih od kojih verbalno stalno pokušavamo pobjeći.
Jedan od zaslužnijih za to je, kako mu tepa krajnja desnica, “eurobirokrat” Plenković. Naravno, politika nije tango ni valcer. To je ponekad mučna djelatnost gdje treba, da bi se opstalo, plesati po rubu morala i zdrave pameti. No, sve ima svoje granice. Nastojeći stvoriti dojam ispeglanog političara koji se političkoj vještini naučio po briselskim i zapadnjačkim salonima, Plenković često jedva skriva prezir prema baruštini u kojoj živi. S visoka se odnoseći prema glasnogovornicima biračkog tijela, novinarima i pitanjima koje mu postavljanju, pokazuje svoje pravo (nisko) mišljenje o narodu kojemu kao premijer treba služiti. Jedini orijentir mu je pritom njegova politička korist.
Ofiranje sa ustaštvom zbog vlastitih materijalnih interesa
Najbolji primjer za to je nekoliko dana stara lapidarna izjava u povodu ustaške provokacije BBB-ovaca uperenu protiv Srba. Neodređeno osudivši pojavu – Bože moj, kampanja je, mogli bi Škoro, Hasanbegović, Raspudić i ostali profitirati ako budem oštriji – Plenković je samo nastavio tamo gdje je stao dopustivši da ustaški pozdrav ZDS, kroz pravorijek njegove famozne komisije, bude djelomično a zapravo de facto amnestiran. Karamarko je širom otvorio vrata povijesnom revizionizmu, a Plenković ih nije zatvorio već s njima igra političke igre, jer mu to koristi zbog opstanka na vlasti. On će načelno biti protiv “svih totalitarnih pojava”, a u okruženju su mu ljudi koji će iza kulisa i dalje ofirati s ustaštvom i hraniti hrvatski nacionalizam. I to uglavnom zbog vlastitih materijalnih interesa.
Možda je Plenković umislio da je u stanju uspješno žonglirati sa više loptica tobože ne idući ni lijevio ni desno, da je dovoljno zadovoljiti klijentelu ovisnika o državnim novcima koja će mu donijeti glasove, ali politički teren je sklizak i nesiguran.
Možda je Plenković umislio da je u stanju uspješno žonglirati sa više loptica tobože ne idući ni lijevio ni desno, da je dovoljno zadovoljiti klijentelu ovisnika o državnim novcima koja će mu donijeti glasove, ali politički teren je sklizak i nesiguran. Pitanje je koliki će mu povjerovati, ali ono što je izvjesno jest da se u četiri godine njegovog predsjednikovanja Vladom nismo pomakli s mjesta. Dapače, i njegovim neposrednim djelovanjem, relativiziranjem događaja iz sadašnjosti i prošlosti radi sitne koristi, nastavljamo tonuti u mentalni mrak. A bez mentalnog prosvjetljenja ništa se u ovoj zemlji dugoročno neće promijeniti na bolje.
Loading ...
