KOMENTAR – Gradsko vijeće Grada Rijeke i Skupština Primorsko-goranske županije održat će zajedničku sjednicu posvećenu stanju u brodogradilištu 3. maj. „Kao predsjednik Gradskog vijeća učinit ću sve što je u mojoj moći da gradski vijećnici nastupe jedinstveno o ovom važnom pitanju“, rekli su u jedan glas Andrej Poropat i Erik Fabijanić na konferenciji za novinare posvećene 3. maju. Prvi u ime Vijeća, drugi u ime Skupštine.
Onda je Damir Bačinović, u ime sindikata, izrazio ovacije spram političara koji žele pomoći i izrekao dvije rečenice s kojima je sve ranije rečeno gurnuo u besmisao. “Ne postoje financijska sredstva za nabavku materijala i oživljavanje škvera, a radnici svaki dan dolaze na posao, a ne rade niti na jednom brodu. Duboko sam svjestan da ni gradska ni županijska vlast nemaju zakonodavnu težinu…” i sve ostalo je manje važno.
Kratko i jasno: Grad Rijeka i Županija Primorsko-goranska nemaju ovlasti odlučiti o ičemu vezano uz 3. maj i jedino što mogu je – oprostite mi – laprdati kako je strašno što se 3. maju dešava. Sjednica će zatim doći kraju, Poropati i Fabijanići će otići svojim kućama dok će trećemajci sutradan iznova u firmu koja propada. Lokalni političari prave ovu farsu kako bi se pokazali dušebrižnicima spram ovoga kraja. Ali njihovo dušebrižništvom trećemajci zapravo ne znači baš ništa.
Naravno, na usta svih brzo je stiglo zazivanje Vlade. “Vlada mora pomoći”, jedinstveni su bili. Točno, jedino Vlada može spasiti 3. maj na isti način kako je dosad to činila: davala novac poreznih obveznika za propale poslove ove firme i za plaće radnika. E pa meni se više ne sviđa da moj novac (da, proračunski novac je i moj novac) odlazi za krpanje rupa nastalih zbog nesposobnog vodstva 3. maja, za radnike koji meni ne znače ništa u životu i za firmu koja nije sposobna opstati u tržišnom svijetu. Dosta mi je! Ako 3. maj ne može opstati na tržištu, onda je vrijeme da “zatvori vrata”. Žao mi je ljudi koji će ostati bez posla, ali valjda je jasno da ovako više ne ide. Stotine milijuna kuna već je 3. maj dobivao za saniranje vlastitih financijskih rupa. Onda se za nekoliko mjeseci ponavlja isto. I tako iznova, iznova, iznova… Odlazi moj novac u rupu bez dna zvanu 3. maj.
Može meni Poropat i Fabijanić do sutra govoriti kako je 3. maj tradicija i bla, bla, bla… Znate što? 3. maj je izvrsno radio u vrijeme Italije (dok je bio još Cantieri navali del Quarneru), bome i Jugoslavije (tada već sa imenom 3. maj) zbog državnog monopola. Kad je stigla tržišna utrka pokazalo se da je potpuno nekonkurentan i gaze ga pomalo svi. A uprava nije bila sposobna promijeniti proizvodnju i specijalizirati se za poslove koji bi firmu održali na životu. To je ta tradicija? Nosite si slobodno tu tradiciju, ali bez mojeg novca.
Žao je meni radnika 3. maja koji će – nije pitanje hoće li, nego kada – ostati bez posla. Ali ovo više doista nema smisla. Dosta je licemjera i moralizatora! Gospodo, pita li mene itko hoću li ostati bez posla? Privatnik sam i ako ne zaradim nemam čime isplatiti plaće. Pomaže mi država ako uresem posao i napravim 100 milijuna duga? Kako da ne. Ako ne znam raditi, neću zaraditi i propasti ću. Takva su pravila igra koja smo prihvatili kada smo prigrlili kapitalizam. Sada si ga imajmo. Ako je sudbina 3. maja propast – onda neka tako bude.
(I.Z.)
Loading ...
