KOMENTAR – Najveći pobjednici ovih izbora nisu stranke, već četiri imena: Mislav Kolakušić, Ruža Tomašić, Biljana Brozan i Davor Bernardić!
Mislav Kolakušić je privukao protestne glasove koji se već nekoliko godina slijevaju između novih opcija. Još od Borisa Mikšića postoji značajan broj glasova koji “leti” između novih opcija. Među prvima strankama su tako uzlet imali Laburisti da bi nakon odlaska Lesara uzlet imao ORaH Mirele Holy. Zatim je i to propalo pa se pojavio MOST, nakon njega se pojavio Živi zid, a sada se pojavio Mislav Kolakušić. Na njemu je da iskoristi trenutak, jer povijest uči da će mu se vrlo brzo otopiti podrška.
Mediji su pokušali stvoriti takve instant-senzacije sa strankom Pametno i zatim Dalijom Orešković, ali to je neslavno propalo. Ove dvije opcije jednostavno nisu zanimljive biračima i teško da će se tu više što promijeniti.
Ruža Tomašić je zadržala svoje birače koji su ustvari nekadašnji birači HDZ-a i pravaških stranaka kojima je današnji HDZ bezličan, blag i nedovoljno domoljuban. Tomašić se tješi da je dobila glasove zbog zalaganja u Europskom parlamentu (doista je bila jedan od najaktivnijih i najboljih zastupnika), ali istina je vjerojatno druga: ova opcija je dobila glasove gotovo isključivo zbog Plenkovića koji je “liberalna izdajica” u očima desnice.
Tomašić se profilirala u vezivo tkivo koje može okupiti opcije od Hrasta do pravaša. Od Petir do Hasanbegovića i Esih. Ovakva koalicija postala bi vrlo snažna, no njena najveća prepreka su oni sami: naprosto je suviše onih koji se vide kao lideri na tako malom prostoru.
Biljana Brozan je veliki pobjednik koja je uspjela u inače bezličnoj kampanji istaknuti svoj dosadašnji rad. Ustvari, takvo što bi trebalo biti pravilo za sve, a ne iznimka kao što se to desilo na ovim izborima. No najveći pobjednik ovih izbora je osoba koja uopće nije bila na listi za izbore, a to je Davor Bernardić !
Za Davora Bernardića ovo su bili izbori putem kojih se borio na dva fronta i oba nemaju veze s Europom. Jedan je bio na domaćoj sceni protiv HDZ-a, a drugi na domaćoj sceni protiv “unutarnjeg neprijatelja” u SDP-u. Da je kojim slučajem SDP prošao loše istu večer bi osobe poput Peđe Grbina i Željka Jovanovića javno tražili odlazak Bernardića, a osobe poput Ostojića i Komadine “mudro” šutjeli moleći Boga da im SDP padne u krilo bez unutarstranačkih izbora (koje bi vjerojatno izgubili).
Ali Bernardić je pokazao nešto sasvim drugo: nije problem u njemu, već su problem upravo svi ti tipovi koji “mute vodu”, a samo kako bi mogli zadovoljiti neke svoje političke apetite koji su im uz Bernardića nedostupni. Bernardić je s ovim izborima najveći udarac zadao takvim ljudima, a to su – javnosti već odavno poznata “opozicija” Bernardiću – Siniša Hajdaš Dončiću, Mihael Zmajlović, Peđa Grbin, Vedran Babić, Željko Jovanović, Igor Dragovan ali i Zlatko Komadina, kojima je Bernardića sada pokazao: gospodo, SDP može sasvim dobro i bez vas!
Poruka je jasna i prema Zoranu Milanoviću… (kojeg neki u SDP-u žele natrag, jer u pomanjkanju novih lica se okreću stranačkoj prošlosti) može se i bez tebe!
(ZM)