KOLUMNA – POLITIČKO SAZRIJEVANJE JEDNE NACIJE DUG JE PROCES

PIŠE: Damir Vrbljanac

KOLUMNA – Predsjednički izbori su za nama –  imamo predsjednika! Sa velikm zadovoljstvom konstatiram kako sam bio loš prognozer predviđajući pobjedu Kolinde. Jednostavno  sam uzeo u obzir sve relevantne podatke pa uključio logiku koja se, na moje zadovoljstvo, pokazala pogrešnom.

Ovako relativno visoka pobjeda Milanovića ipak iznenađuje i daje nadu da, upravo kako je naša sad već bivša predsjednica govorila, „Hrvatska zna!“ Superiornost Milanovića koja se pokazala u svakom trenutku njihovih sučeljavanja ipak nije mogla proći nazapaženo. Vjerujem da su i mnogi desno orijentirani glasači postali svjesni da je Milanović bolji izbor za predsjednika države. Sve to daje mi nadu da se u Hrvatskoj, sporo ali nezaustavljivo,  ipak događaju kvalitativne promjene u svijesti njenih građana. Pri tome nikako ne mislim kako se tu radi o prepoznavanju „kvalitete“ lijevih političkih opcija, već o prepoznavanju „boljeg“, „ispravnijeg“.  Nadam se da će  hrvatski građani sve više znati procijeniti tko ili što je bolje za Hrvatsku, bez obzira na političku pripadnost.

Ostaje činjenica, a rezultati na to ukazuju, kako ta famozna linija Virovitica – Karlovac – Karlobag i dalje  ostaje razdjelnica između dviju različitih hrvatskih cjelina. Ne samo u smislu ekonomske razvijenosti, već napose u pogledu političkih uvjerenja, povijesnog nasljeđa, društvenih vrijednosti,  ideja o „hrvatstvu“, „domoljublju“…

Političko sazrijevanje jedne nacije dug je proces, no jedan detalj iz postizbornog govora novog predsjednika, kao i dosadašnje predsjednice čini me sretnim, a to je njihovo sprječavanje zviždanja „onom drugom“. Taj naizgled nevažan detalj, upravo govori o tom procesu sazrijevanja političke kulture i ponašanja.

Za kraj.

Imamo novog predsjednika! Vjerujem u Milanovića. Kad to kažem onda mislim na njegovo obećanje da će (zaista) biti predsjednik svih građana Hrvatske. Vjerujem da može pomoći u ispravljanju mnogih nedostataka u društvu, posebice korupcije koja izjeda Hrvatsku iznutra. Nadam se da će nastojati, da li će i uspjeti druga je stvar, ukazati hrvatskom puku na svu bespredmetnost i anakronost  u podjeli na partizane i ustaše. Dok je napredna Europa već odavna zaboravila bitke drugog svjetskog rata, na brdovitom Balkanu, te dvije vojske kao posljednje na bojištima drugog svjetskog rata biju unaprijed izgubljeni boj.

Vjerujem u bolju Hrvatsku. Ili kao što je netko već rekao: „I Have A Dream!“