Ceterum censeo
PIŠE; Damir Vrbljanac
Maskenbal
Covid-19 postoji! Pandemija je realnost! Tako, najprije da to riješim i spriječim moguću salvu pogrda, prijetnji i optužbi za pripadnost teoretičarima zavjere, ako se u daljnjem izlaganju drznem imati svoje vlastito mišljenje i stav drugačiji od Istine koju nam servira lokalna i svjetska vlada.
Prisjetimo se, za pojavu Korone bili su najprije optuženi nemarni znanstvenici kojima je virus “pobjegao”, pa zatim Kinezi, Ameri, reptili, svemirci… Za prenošenje bolesti okrivljeni su šišmiši, a slijedile su ih deve, cibetke, štakori… i na koncu Homo sapiens.
Bingo! Mi smo ti koji prenosimo zarazu, dakle neophodno je kontrolirati nas kako bi naši životi i mi sami ostali sigurni i zaštićeni. To možemo biti samo ako manje komuniciramo, ako izbjegavamo druženja, ako se ne dodirujemo, ako ne govorimo, jer ustanovljeno je, virus se prenosi kapljično, a poznato je da ljudi pljuju dok govore.
Kako u tome biti učinkovit?
Maska! Heureka! To je taj predmet koji će zaustaviti pošast zvanu Covid-19. Maske preko usta i nosa naravno, oči neka ostanu otkrivene, ipak treba štititi osobne slobode. Zna se da je za viruse idealno okruženje vlaga i toplina, ali neka svejedno, Covid-19 nema šanse, No pasaran!
Sjećate se početka pandemije?
U čitavoj Hrvatskoj bilo je dvijestotinjak zaraženih, u našoj županiji desetak, no izvan Rijeke niste mogli. Htio sam u to v rijeme posjetiti bolesnu prijateljicu u Opatiji, ali uzalud, policijska patrola zaustavila me na Biviju i vratila. Danas, sa tri tisuće zaraženih u Hrvatskoj, putujete kuda vas je volja.
Od tada čuli smo i doživjeli toliko nelogičnosti, neprincipijelnosti, nedosljednosti, toliko gluposti da se čovjek s pravom pita: Igra li se to netko s nama? Ili su ipak sve te nelogične, ponekad imbecilne mjere samo i jedino u cilju zaštite našeg zdravlja. Da li?!
U povijesti pojavljivale su se brojne pandemije, poneke toliko opake da su desetkovale stanovništvo, no uvjek su to bili „prirodni“ događaji (ili Božja kazna, ako vam se više sviđa), no nikada “dirigirani”, odnosno manipulirani od ljudi. Da li je to i u ovom slučaju?
Od prvih informacija o postojanju pandemije koronavirusa ta je bolest bila pomalo čudna, mistična, pomalo imaginarna i na neki način virtualna. Znam da su se na društvenim mrežama pojavljivale poruke: Znadete li nekoga da ima koronu? Da li je netko shvatio da su takva pitanja štetna ili ne, tek odjednom počele su obolijevati medijske face, predsjednici država, poznati sportaši, pjevači… pa sad recite nešto.
U svakom slučaju, život nam se promijenio i nije više isti, sve zahvaljujući ponekad ridikuloznim mjerama.
Nogometne utakmice više ne gledamo uživo (sjetite se kapljičnog prenošenja zaraze), već putem malih ekrana i tamo vidimo rezervne igrače kako uredno sa maskama sjede uz teren, čekajući da ih trener uključi u igru. A kad se to desi, skidaju masku, utrčavaju u teren i nakon par minuta ljube se i grle sa suigračima nakon postignutog gola.
Poznata su nam upozorenja o nošenju maske i poštivanju dva metra rastojanja koja svakodnevno susrećemo kupujući kruh i mlijeko u supermarketima. Začudo, na takva upozorenja ne nailazimo u crkvama. Dobro, razumljivo je, te skupove ipak nadgleda Svevišnji, a on dobar i svemoguć, sigurno će zaštititi svoje stado. (Čekaj malo, ako je svemoguć zašto je uopće dopustio koronu? No, ostavimo sad to.)
Naš ministar obraća se putem malih ekrana prodavačima: “Ne smijete poslužiti kupca bez maske, zovite policiju”. U sljedećoj sceni može ga se vidjeti u srdačnom razgovoru sa kumicama na placu, pogađate već – bez maske.
U Italiji, jedan je poznati liječnik putem televizije upozoravao ljude kako je neophodno nositi maske. Nakon završetka intervjua, greškom je ostao uključen mikrofon pa ga se jasno moglo čuti kako se obraća novinaru: „La maschera no vale un cazzo“ (Maska ne vrijedi ni k….a).
Kao što rekoh na početku, Covid-19 postoji, pandemija je realitet. Ono što ostaje nedokučivo pitanje je za milijun dolara: Da li se radi o samo još jednoj “prirodnoj” pandemiji ili stvari stoje drukčije.
Ne optužujem nikog, na to nemam pravo, no nastojim promatram stvari sa svog rakursa koji ne mora uvijek biti identičan onim “službenim”, a posebno ne onim “glavnog režisera”, ako on postoji.
Koliko god za neke “bogohulna”, opravdana je moja (i dijela građanstva) bojazan da smo možda u svemu tome svi mi samo statisti u nekoj, s nekim razlogom postavljenoj na svjetsku scenu, novovjekoj predstavi Commedie dell’ Arte, u kojoj su nam podijeljene simpatične maske i uloge Arlecchina, Pulcinella i Colombina, u očekivanju da se pojavi Il medico della peste.
Loading ...
