Damir Vrbljanac
Piše: Damir Vrbljanac
Izađimo na izbore!
Koliko god vam se možda to već gadi, potrudite se u nedjelju petog srpnja izvršiti svoju građansku dužnost i zaokružiti nekog iz ponuđene liste pretendenata na vlast. Zaokružite broj iza kojeg se krije netko za kojeg vam se čini da bi možda mogao u učmalost hrvatske političke zbilje donijeti svježi vjetar, nekog tko će potaknuti istinske promjene.
Tko je taj?! To je pitanje za milijun dolara, no vjerojatno postoji netko za kojeg barem mislite da bi to mogao biti. Sviđa vam se kako i šta govori, čini vam se pametan, ili je možda zgodan/zgodna, zašto ne. Neka stranka koja vam izgleda poštenija od drugih, za koju vam se čini da bi mogla donijeti nešto novo, nešto dobro za vas.
Kako je prepoznati? Svi smo mi obični smrtnici i politički laici, podložni da nas olako preveslaju ti slatkorječivi baruni Münchhauseni naoružani floskulama i ispraznim političkim frazama koje ništa ne znače, ali tako dobro zvuče. Tu jednostavno nema pomoći, moramo biti svjesni da je većina onog što čujemo iz njihovih ustiju najobičniji propagandni fake material. Pa ipak, unatoč svemu, važno je čuti što nam to nude pojedini političari i stranke.
U svakom korovu nađe se i nešto dobro, pokušajte prepoznati to zdravo tkivo hrvatske politike.
Stoga vam savjetujem da pratite kampanju koja je u toku i slušate što to nude pojedine stranke. Sa mišlju kako se u svakom korovu nađe i nešto dobro, pokušajte prepoznati to zdravo tkivo hrvatske politike. Najmanje je važno hoćete li u tome uspjeti, važan je vaš čin, vaša namjera. “Ne bavite li se politikom ona će se baviti vama”, poznata je uzrečica koja upravo govori o tome kako čovjek ne smije biti pasivan i bez otpora prepustiti svoj život volji drugih.
Stoga vas pozivam da izađete na izbore. Izađimo na izbore i pokušajmo ono što izgleda nemoguće: dovesti na vlast nekog tko će (ovoga puta zaista!) donijeti promjene. One promjene koje su kod svih dosadašnjih vlada ostale samo puko obećanje. Koliko god je mala vjerojatnost da ćemo u tome uspjeti, učinimo to, glasajmo ako zbog ničeg drugog, zbog svoje savjesti.
Ne uspijemo li u tome, budemo li i dalje morali živjeti u državi koja je na samom vrhu europskih zemalja po korupciji i na samom začelju po pravosuđu, gospodarstvu, i rastu BDP-a, ništa nismo izgubili. Život će se nastaviti, a mi ćemo i dalje moći u Saboru prisustvovati Ionescovskim predstavama apsurda ili pak “kod Žnidaršića” uz gemišt, raspravljati o situaciji u Abesiniji.
Loading ...
