Damir Vrbljanac
Piše: Damir Vrbljanac
Historia est magistra vitae
Izborna kampanja je u tijeku, stranke svaka na svoj način, uglavnom obećavajući med i mlijeko, pokušavaju zadržati svoje “stalne” glasače i pridobiti neke nove, ne bi li si priskrbili čim više saborskih mjesta. Neizvjesnost je sve veća, tko će ući u Sabor, tko će dobiti izbornu utrku?
No, kolika je i da li zaista postoji neizvjesnost, barem što se tiče okvirnog izgleda postizborne karte Hrvatske? Pogledamo li takve karte Hrvatske svih dosadašnjih parlamentarnih izbora, primjetit ćemo da su one ako ne identične, svakako vrlo slične, barem što se tiče teritorijalne raspodjele naših dviju vodećih stranaka. Zasigurno svi znamo za onu imaginarnu imbecilnu granicu bolesnog uma: Virovitica – Karlovac – Karlobag. Paradoksalno no upravo se u grubo tom linijom proteže granica razgraničenja tih dviju vodećih stranaka. Iz nekog razloga glasači s jedne odnosno druge strane te “maginot linije”, vjeruju samo “svojima” i ni za živu glavu neće zaokružiti “one druge”, neće se zapitati zaslužuju li “njihovi” da ih još jednom svojim glasom dovedu na pijadestal, niti slučajno neće pomisliti kako možda postoji netko treći, vrijedan njihova glasa.
Zašto je to tako? Odgovor na to pitanje nije nimalo jednostavan. Razlozi takvog stanja kompleksni su i višeslojni, konzekvenca su nekih povjesnih zbilja, obuhvaćaju tradicijsko i kulturološko nasljeđe, veći ili manji utjicaj Crkve i svakako (ne)postojanje političke svijesti, a ja bih još nadodao, logičnog razmišljanja i zaključivanja.
Vjerujem da je većina građana Hrvatske nezadovoljno stanjem u Hrvatskoj. Razloge nije teško pronaći, na svim vrijednosnim ljestvicama stojimo loše, pri dnu smo europskih zemalja, a sve bivše države tzv. istočnog bloka su nas prešle u većini ekonomskih parametara. Pa ipak, glasat ćemo još jednom za “svoje”!?
Bez obzira što će neki pogrešno shvatiti kako otkrivam svoju političku opredjeljenost, spomenut ću nešto što se često pitam i ne razumijem:
Bjelodano je, i to pokazuju svi parametri, da su Istra, Primorsko-goranska županija, Zagreb i Međimurje, dakle ta, na slici “crvena” Hrvatska, najrazvijeniji dijelovi države, sa višim standardom života. Zanimljivo je no očigledno, da se glasači iz “plavog sektora” ne pitaju da li je to slučajno ili možda ima neke veze sa odabirom broja na izbornoj listi? Ne postavljaju si pitanje: Zašto mi živimo lošije a odabiremo pravu stranku?
Poznata je Ciceronova izreka o povijesti kao učiteljici života. Vrijeme je da se zapitamo koliko pozorno slušamo ta predavanja?
Friedrich Hegel poručuje “Historija ima tendenciju da se ponavlja: prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa.” Ne spominje šta je sa osmim putem, no zasigurno nije nešto poželjno.
Proći će i ovi izbori, neki “naši” zasjest će u udobne fotelje iz kojih će nam još jednom obećavati bolji život koji samo što nije stigao.
Malo je vjerojatno da će se crtati nova postizborna karta, biti će dovoljno upotrijebiti copy- paste, a ja ću se, tko zna iz kojih razloga, još jednom prisjetiti Formanovog “Leta iznad kukavičjeg gnijezda”.
Loading ...
