Ceterum censeo
Piše: Damir Vrbljanović
Mali veliki čovjek
Prije par dana, u 89. godini, pritajeno, bez pompe, napustio nas je Giovanni „Gianni“ Superina. I ne samo zbog šutnje lokalnih medija, što je pomalo tužno, osjećam izrazitu potrebu napisati par riječi o tom čovjeku kojeg sam imao čast upoznati i povremeno se družiti s njime.
Tko je Gianni Superina?
Gianni Superina
Mnogi Riječani to svakako znaju, još do nedavna mogli su ga svakodnevno sretati oko jedanaest u kafiću na Korzu, kako žustro raspravlja o nogometnim zbivanjima. To i ne čudi jer Gianni je cijeli svoj život živio s nogometom i u nogometu. Sedamdesetih godina sada već prošlog stoljeća, dijelio je pravdu na nogometnim terenima diljem bivše države kao vrsni nogometni sudac i nogometni instruktor. Bio je prvi Riječanin uvršten na A listu saveznih nogometnih sudaca Jugoslavije. Cijeli radni vijek proveo je radeći kao inženjer – projektant u „Torpedu“, a prije suđenja igrao je kao desno krilo za istoimeni klub.
Giannija sam upoznao kada je redovito subotom dolazio u opatijski hotel Kamelia gdje smo svirali. Neizmjerno je volio glazbu i rado nas posjećivao jer, kako je sam izjavio, izvodili smo upravo onakvu glazbu kakvu je najviše volio, evergreene i talijanske svevremenske canzone. Tako smo ga, čavrljajući s njim u pauzama, pobliže upoznali. Ne znam da li sam ikad upoznao nekoga njegovih godina sa takvom životnom i živopisnom energijom. Meni, kao nogometnom „fanu“ bilo je posebno interesantno slušati o njegovim sudačkim dogodovštinama.
Vjerujem da je on jedini sudac koji je na Marakani dosudio 3 jedanaesterca protiv Zvezde, u jednoj utakmici, naravno. Smješkao se dok nam je pričao kako su mu bili nadjenuli ime, a otkrit ćete ga u upozorenju tadašnjeg trenera crvene Zvezde Miljanića igračima: Pazite danas šta radite, sudi nam onaj riječki fašista. Naravno nije se radilo o političkoj konotaciji nego o njegovom rezolutnom načinu suđenja.
Još jedna anegdota koju nam je ispričao: „Isključim ja opravdano Pižona (Vladimir Petrović, tada poznata nogometna zvijezda; op. autora), a on će meni: Je li bre, šta ja da izađem? A ja mu odgovorim: Ne, ja ću izać. Onda je skočil Miljanić i potjeral ga: Marš van, brzo.“
Gianni Superina – sudac
Još jedan bizaran slučaj dogodio se kad je na utakmici Partizan – Crvena Zvezda, koju je trebao suditi, imao prijateljski razgovor sa Franjom Tuđmanom, tadašnjim predsjednikom Partizana: „Ja se pripremam u svlačionici kad uđe Tuđman i govori mi: Druže Superina, znate li vi kome danas sudite? A ja mu odgovorim: Ja mislim da znam, ali sigurno znam da ću suditi onako kako sudim i nikako drugačije“.
Siguran sam da bi to odgovorio i predsjedniku Juventusa njegovog, osim Rijeke, omiljenog kluba.
Gianni je bio čovjek otvorenog životnog garda, odriješit i neprijeporan, prividno goropadnog duha no iza kojeg se krila duša šarmera, veseljaka, pa i zavodnika, zašto ne. Živio je život punim plućima, slijedeći u svoj punoći i obimu izreku Carpe diem. Makar kratko poznanstvo i druženje sa njim, ostavilo je u mojoj nutrini znakovit i neizbrisiv trag.
Buon viaggio Gianni, era un gran onore conoscervi.
Gianni Superina – u Torpedu
Loading ...
