I TI SINE BRUTE? – Komadina grli ‘partijskog druga’, kojeg je zatim njegov Bernardić izbacio iz SDP-a
HRVATSKA – Portal Bilten objavio je zanimljiv članak pod naslovom “SDP: stranka jalovog morala” autora Rade Gragojevića:
Hrvatska Socijaldemokratska partija, formalno najveća stranka opozicije, nikako ne uspijeva izaći iz duboke krize u koju je zapala nakon gubitka vlasti 2015. godine. Sudeći prema rejtingu u istraživanjima javnog mnijenja, sve manje birača želi poduprijeti ovu bezidejnu stranku. Nedavno doneseni program pokazuje da se i sami “socijaldemokrati” muče s pronalaskom vlastitog smisla, navodi se.
Politička imaginacija aktualnih domaćih socijaldemokrata nekako se čini sve siromašnijom, a politička rješenja koja nude u svojim temeljnim dokumentima sve su manje kalorična. Ne samo da nisu u stanju u praksi provesti ikakvu suvislu lijevu reformu, nego i u, zapravo, mnogo neobaveznijem programskom smislu nisu u stanju odgovoriti na izazove današnjice.
I najnoviji programski tekst Socijaldemokratske partije Hrvatske, koji je predstavljen prije desetak dana na stranačkoj tematsko-izvještajnoj konvenciji, baš kao i onaj otprije sedam godina, u najvećem je dijelu napisao Davorko Vidović. Sa Zoranom Milanovićem na čelu i dokumentom pod nazivom “Plan 21” SDP je 2011. godine došao na vlast nakon osam godina. Izgleda da je ista logika vodila i današnje rukovodstvo. Naime, ta da istom autoru povjere da napiše nacrt programa za novo doba pod nazivom “Za dobro društvo”, pa da onda na tragu takvog kauzaliteta (novi program koji vodi u novu pobjedu) na narednim parlamentarnim izborima možda poluče uspjeh. Za ovu ćemo priliku ostaviti po strani unutrašnja trvenja unutar naše najveće opozicijske stranke, čija se dinamika ionako dade pratiti na dnevnoj razini, i koja se manje-više svode na sukob između parlamentarne esdepeovske grupe koju čini uglavnom Milanovićev kadar i novog lidera stranke Davora Bernardića, iako je sva prilika da će ih na okupu barem do sljedećih izbora držati, ako ništa, a onda puki oportunizam, i pogledat ćemo što zapravo piše u Vidovićevom programu.
Sudeći prema rejtingu u istraživanjima javnog mnijenja, sve manje birača želi poduprijeti ovu bezidejnu stranku.
I prije same stranačke konvencije po medijima se pojavila sintagma koja govori o tome da se SDP zalaže za tako nešto što se zove moralni kapitalizam. Budući da u SDP-u Marx nikad nije stanovao, a i u njegovom prethodniku, Savezu komunista, često je bio odsutan, stranački su ideolozi za svoje nove koncepcije morali pronaći neke druge predšasnike. Sjećamo se oduševljenja u SDP-u, ali i u široj intelektualnoj zajednici koja je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća inklinirala toj stranci, za izmišljotinu zvanu “treći put”. Bio je to pokušaj prevladavanja dotadašnje dihotomije, u nekim varijantama znan kao “ni staljinizam ni laissez faire“, ili kao “ni kolektivizam ni neoliberalizam” i sl. Bilo je to također vrijeme kad je i u nas, baš kao i drugdje u Evropi, promptno prevedena istoimena knjiga Anthonyja Giddensa, ali i kratki pamflet tadašnjeg lidera britanskih laburista Tonyja Blaira na istu temu.
(…)
Tržišni se principi tako žele omekšati suosjećajnošću. Ta nova sentimentalnost smitovskog tipa i brižnost koja uz to ide možda najbolje personificiraju novi kapitalisti poput Elona Muska, koji u svemir izbacuje Teslu, i razmišlja kako otkupiti dugove neke zemlje trećeg svijeta ili pak naš Nenad Bakić koji male školarce opskrbljuje robotima ili Mate Rimac koji je navodno jako dobar svojim radnicima, a i posve je cool. Naravno, negativac je danas neodgovorni Ivica Todorić, koji je novcem koncerna kupovao sve pa čak i parizer. Iako, nije uvijek bilo tako. Donedavno je na sceni dominirao stav da je i takav, iako posve uncool Todorić, ipak dobar kapitalist, jer da on hrani 60 tisuća ljudi, daje im plaću, i firme ne uništava nego ih podiže.
Prva u nizu vrhovnih vrijednosti u Vidovićevom nacrtu je, pazi sad, sloboda. Iz cijelog teksta ne može se to shvatiti drukčije nego kao negativna sloboda po kojoj se favoriziraju one vrijednosti koje, prije svega, biznismenu, developeru, poduzetniku i drugim kapitalističkim figurama dozvoljavaju da djeluje bez izvanjskih ograničenja, prije svega onih koje provodi država. Sve ostale slobode kao da su izvedene iz ove temeljne. Tako se i pravo na sreću može postići isključivo angažiranjem vlastitih umijeća i vještina i uz donošenje odluka koje mora biti posve slobodno od bilo kakvih pritisaka.
Tako novi esdepeovci drže da će kapitalističke patologije neutralizirati svojevrsnom moralnom obnovom, odnosno misle da bez moralnih vrlina kapitalizam može degenerirati do te mjere da to postane opasan po opstanak samog društva. Otuda i njihov novi zahtjev da umjesto u državotvornosti krenemo u društvotvornost. To se novo društvo mora, prema autorima programa, izgraditi na temeljima novog domoljublja, vjerodostojne politike i nove osjećajnosti.
Nama se pak čini da inzistiranje na moralu zapravo nije ništa drugo doli nadomjestak za izostalu konkretnu političku borbu, a moralna većina kojoj se novi program SDP-a zapravo obraća, zamjena je za radničku klasu koja je nekada imala ulogu faktora promjene. U tom smislu socijaldemokrati prestaju biti, odnosno odavno se već prestali biti zagovornici radničkih prava i predstavnici radnika i postali su klasična buržoaska stranka. Članak u cijelosti pročitajte na: Bilten
Loading ...
