Foto: facebook / Ivan D. Iličić
RIJEKA – Rijeka je ovog vikenda imala priliku svjedočiti tzv. Hodu za slobodu i tzv. Hodu za život. Ono što su ova dva hoda pokazala je da oba “boluju” od ozbiljnih problema, samo što prošle godine prevagu je uzeo tzv. Hod za život, a ove godine tzv. Hod za slobodu. Pokazalo se još nešto, da smo zemlja sasvim u K., jer je sasvim deplasirajuće što se ove dvije teme – važne, ali nipošto u ovom trenutku presudne – u gradu koji se hrva sa dramatičnim stanjem 3. maja, stotinama pred otkazom, uništenom industrijom, s naznakama novog divljanja migrantske krize u jeku turističke sezone bez koje ova zemlja može slobodno u bankrot… Ali ne! To sada nije važno. Važno je paradirati Rijekom i jedni soliti pamet kako se bore za život (jer kao ostali su protiv života), a drugi sole pamet kako se bore za slobodu (jer kao ostali zagovaraju neslobodu).
U jednom i drugom hodu okupilo se nekoliko stotina ljudi. Ukoliko ova dva hoda usporedimo po brojnosti je ipak više bilo sudionika tzv. Hoda za život. Iako su organizatori oba hoda propagirali zadovoljstvo odazivom bilo je jasno da im je planirani broj izostao. Dio sudionika oba hoda uopće nije bio iz Rijeke pa je najveći broj stanovnika hrada na Rječini promatrao povorke iz kafića bez suviše obzira tko je tko. A nisu mnogo ni griješili, jer se u nekoliko navrata uopće nije moglo razaznati tko se zalaže za što, izuzev balona sudionika “života” koji su činili glavnu distinkciju od onih “slobode”.
Među sudionicima “života” najviše su se isticali aktivisti udruga koje promoviraju kršćanske vrijednosti (štogod kršćanske vrijednosti značile, jer svatko s imalo mozga zna da zalaganje za život nije i ne može biti ekskluziva kršćana), pa su svoje poruke svodili na religijski kontekst. Ova grupacija je isticala brojne poruke koje nemaju suviše smisla, ali ove godine to je najviše što se može spočitati ovoj grupaciji. Ove godine primat licemjerja ipak odlazi tzv. Hodu za slobodu.
Političari pokvarili sliku
Među sudionicima tzv. Hoda za slobodu najviše su se isticali političari poput Mrak Taritaš, Dalije Orešković i Željka Jovanovića koji su paradirali Korzom i tražili medijsku pažnju u nastojanju skupljanja političkih poena. Samo kratko, ako su Jovanović i Taritaš htjeli skupljati političke poene to su mogli na način radeći dobro za ovu zemlju i građane ove zemlje dok su njihove stranke i oni sami godinama vladali Hrvatskom. Tako paradiranje ne bi bilo potrebno. Ako u svim tim godinama, koliko su oni sami i njihove stranke vladale Hrvatskom, a o Rijeci da ne govorimo, nisu učinili dovoljno dobrog i tako zaslužili političke poene – onda gospodo draga ne zaslužujete političke poene! Ako vam to još nije jasno – objasnit ćemo vam mi: godinama ste drmali Hrvatskom, niste učinili išta vrijednog spomena, razočarali ste i niste zaslužili političke poene!
Foto: facebook / Mirko Jovičić
Organizatori tzv. Hoda za slobodu očito nisu naučili lekciju da normalne građane iritiraju političari koji prodaju moral, a upravo su oni sami jedni od problema zašto nam je zemlja u stanju kakvom jest. Tzv. Hod za život je prošle godine naučio ovu lekciju – i ovog puta se među njima nisu isticali političari.
Licemjerje – borci za slobodu koji su protiv sloboda
Drugi poraz slobode kod tzv. Hoda za slobodu je potpuno pomanjkanje shvaćanja slobode, na koju se pozivaju, za sve koji ne misle isto kao oni. Tako je nekoliko minuta nakon što je startao tzv. Hod za život pred njih 10-tak aktivistica (kasnije se doznalo povezanih sa tzv. Hodom za slobodu) zaustavilo ovu paradu i tek nakon što ih je policija odvela tzv. Hod za život je mogao nastaviti dalje. Nema što, vrhunac pokazivanja slobode i tolerancije prema ostalima.
Za kraj zašto se oba hoda oslovljavamo sa tzv.? Jer ni jedni ni drugi nemaju ekskluzivu zagovarati život ili slobodu i isključivo se kititi time, jer istovremeno čak ne postoje oni drugi koji zagovaraju smrt ili neslobodu. Stoga i jedni i drugi zlorabe ta dva snažna termina.
Loading ...
