DRUGO MIŠLJENJE – ZAŠTO OKO FABRIA NITKO U RIJECI NE RADI “STRKU” KAO ŠTO JE BILO ZA OLIVERA?

5. kolovoza 2018. | Kategorija: Hrvatska

nedjeljko fabrioDRUGO MIŠLJENJE – U Rijeci je preminuo Nedjeljko Fabrio, velikan hrvatske književnosti i akademik. Rođen je u Splitu 14. studenog 1937., a svoj život okončao je u Rijeci 4. kolovoza 2018.

Ne želimo vući paralele između Nedjeljka Fabria i nedavno preminule glazbene velčine Olivera Dragojevića, ali ukoliko se u to ipak upustimo – ne umanjujući značaj Olivera – Fabrio je ipak neusporedivo više dao Rijeci. Utkao je Rijeku u književnu beskonačnost kroz brojna svoja djela i ostavio budućim naraštajima jedan pogled na ovaj grad i njegovu povijest. Ali, neovisno o tome, nakon što je Oliver napustio ovaj svijet cijela zemlja se uznemirila, a s njom i Rijeka. Užarile su se društvene mreže, pjevalo se na Korzu, riječke radio postaje bile su preplavljene oliverovom glazbom. Svi su žalovali za njim. Neka, zaslužio je to Oliver. Ali, je li istu pažnju, ili barem komadić one kakvu je dobio Oliver zaslužio i Fabrio? Naš odgovor je neupitno DA! Fabrio, iako je rođen u Splitu, Rijeci je dao cijeli svoj život i svoj rad. On je neupitno najvažniji riječki književnik posljednjih desetljeća.

Zašto onda nema naslovnica s likom Fabria, nema (ukoliko već ne državnog, onda barem gradskog riječkog) dana žalovanja, zastava na pola koplja i slično? Zašto se na Korzu ne čitaju dijelovi iz fabrijevih knjiga… ?

Jedan od odgovora je vrlo prizeman. Lakše je ljudima slušati popularnu glazbu nego čitati (i shvatiti) knjižurine kakve pišu pisci poput Fabria. Lakše je ljudima slušati lake note nego razmišljati nad dubokoumnim rečenicama. Slušati glazbu može svatko, dok svatko ne može shvatiti vrijednost pojedinih književnih djela. Popularna glazba je jednostavno bliža današnjim ljudima od književnosti.

Ali to ne znači da je književnost manje vrijedna od popularne glazbe. Točnije, ako bi se analiziralo stvari, neusporedivo je važnija i jedna knjižurina značajnija je na duge staze nego tisuću CD-a popularne glazbe (pa i one Olivera), ali pustimo sada to.

Fabrio se školovao u Rijeci gdje je pohađao osmogodišnju školu i Prvu riječku hrvatsku gimnaziju, a Filozofski fakultet završio u Zagrebu. Predavao je u Narodnom sveučilištu, bio je dramaturg u Narodnom kazalištu “Ivana Zajca” – Rijeka, urednik u Dramskom programu Televizije i Radio-Zagreba, profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, pripovjedač, dramski pisac i prevoditelj, bio je akademik, član HAZU-a, svojevremeno predsjednik DHK-a, itd., itd.

Fabrijevo književno djelo vezano je uz riječke teme, a zasigurno mu je najznačajnije djelo, roman, Vježbanje života. Bio je predložen i za Nobelovu nagradu od strane svojih prijatelja. Dobio je vjerojatno sve književne nagrade koje se u Hrvatskoj moglo dobiti: Herderova nagrada za književnost, Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, itd. Ukratko, osoba koja je dio pelerine intelektualne Rijeke (a takve Rijeke nema baš mnogo). Zato, neovisno što većina ne shvaća veličinu književnosti ovakvih pisaca najmanje što se može je dati mu barem u Rijeci, barem dio pažnje.

(Z.M.)