Križ koji je posramio Hrvatsku?
DRUGO MIŠLJENJE – Postao je poznat široj javnosti hodom iz Rijeke za Zagreb, noseći križ poput Isusa Krista, a sve protiv kupnje borbenih zrakoplova uz parolu “nema novca za lijekove djeci, a ima za borbene zrakoplove”. To je Saša Pavlić.
Odmah na početku ističemo kako je Pavlić učinio javni istup svojim djelovanjem te je time postao opravdana novinarska tema. Tako ga je veći dio medija senzacionalistički uzdignuo u nebesa. Prikazivan je kao moralna vertikala koja je posramila bezdušnu vlast koja, eto, štedi na lijekovima za djecu a razbacuje se za naoružanje. Jer, što ima biti gore od nepravde spram djece, k tome bolesne?
Manji dio medija imao je muda objaviti pokoji tekst, pokojeg autora, koji je kritički sagledao stvari, jer iako je Saša Pavlić mogao buditi simpatije njegova akcija je – pisali su ti malobrojni – doista ponekad otvarala nove teme. Zanimljivo, reakcije čitatelja su spram ovakvih tekstova uredno bile na rubu agresivnih. Ali takvi kritički tekstovi precizno su ‘uboli’.
Evo jedno takvo gledište: Budimo iskreni. Borbeni zrakoplovi su ugovorena obveza Hrvatske, a ozbiljne zemlje ugovorene obveze ispunjavaju. Kupnjom zrakoplova Hrvatska je dobila cijeli sekundarni biznis s kojim će – ukoliko bude pameti – zarađivati. I ono što svi zaboravljaju: kada Hrvatska ne bi bila u NATO-u troškovi obrane bili bi puno veći. Ukratko, Hrvatska je napravila jako dobar posao ovom kupnjom zrakoplova.
Naravno, netko može reći da Hrvatskoj uopće ne trebaju zrakoplovi. Dobro. Ali isto tako može reći da Hrvatskoj ne treba ni kopnena vojska, ni vojska na moru, u konačnici ni policija, ni vatrogasci, ništa. Jedna lijepa zemlja gdje se svi drže za ruke i sunčaju i mole Boga da se nitko ne sjeti oteti tak komad zemlje. Jer ukoliko to nekome padne na pamet, najebali smo.
Više od 90% ilegalnih imigranata su muškarci između 20 i 40 godina koji dolaze iz zemalja gdje nema rata.
Budimo iskreni s nogama na zemlji. Takve zemlje bez vojske u Europi, a boga mi i šire, nema. Niti je može biti. Niti Hrvatska može biti bez vojske, bez ulaganja u nju i bez sličnih poslova kao nabavka zrakoplova.
Činjenica je da povlačenje usporedbe kupnje zrakoplova s lijekovima doista veze nema jedno s drugim. Naravno da je loše što se nema za lijekove (i tu je Pavlić u pravu), ali ukoliko uspoređujemo po prije navedenoj logici isto tako možemo to činiti govoreći: nema se za lijekove za djecu, a ima se za hrvatske nogometaše. Znate, hrvatski nogometaši zarađuju više nego je Hrvatska dala za zrakoplove i je li cipelarenje jedne lopte važnije nego životi djece? Analogija je ista kao sa zrakoplovima – podjednako upitno smislena.
Nadalje, udara se ipak na strasti: uoči Uskrsa, s križem, poput Isusa, velikom mukom kreće za bolesnu djecu.
Dio ilegalnih imigranata zaustavljenih na hrvatskoj granici u neposrednoj blizini Plitvičkih jezera.
Djeci treba pomoć!
Sada se sve kao opet javlja kroz akciju skupljanja potrebitih stvari za ilegalne imigrante koji se nalaze u Bihaću, kako piše Novi list . Riječ je o grupi građana Rijeke koja prikuplja pomoć za: izbjeglički kamp u Bihaću, u kojemu: “po ovim paklenim vrućinama, u plastičnim šatorima na livadi, boravi i više od stotinu djece.”
Možemo žaliti djecu i treba tako. Jer sirota djeca nikada nisu kriva i treba im pomoći.
Ali pogledajmo i drugu stranu. Pogledajmo stvari bez lažnog moraliziranja. Krenimo s istinom. Podatci EU-a, UN-a, MUP-ova svih graničnih EU zemalja govore, čak i MUP Bosne i Hercegovine, jasno navode da među ilegalnim imigrantima je gotovo 90% muškaraca u dobi od 20 do 40 godina. Ako vam već to nije dovoljno, pogledajte medije Unsko-sanskog kantona (Bihać je glavni grad tog kantona) i vidjet ćete da tih “više stotina djece” u Bihaću nema. Ima pokoje i njemu treba pomoći, ali zašto medijski stvarati bombu?
Možemo otvoreno reći još pokoju činjenicu?
Po podatcima (opet) EU-a, UN-a, MUP-ova svih graničnih zemalja EU-a, ilegalni imigranti su u Europu stigli ili stižu isključivo zahvalom organiziranog kriminala šverca ljudima, mafije i organizacija (zašto o ovome svi šute?) povezanih sa korporacijama Sorosa. Nije teorija urote, pogledajte službene podatke talijanskom MUP-a koji je obznanio vlasništvo brodova koji čekaju imigrante ispred Libijskih obala kako bi ih “spasili od utapanja” i odveli u Europu. Talijani čak imaju mapu koja u trenutnom vremenu prati brodove i dolaskom novog ministra Salvinija svima njima brani ulazak u Italiju.
Okrutna, ali potrebna pitanja
Koliko god okrutno zvuči, smijemo postaviti pitanje (ili se ova pitanja ne smiju postavljati?): u ovim okolnostima je pomaganje imigranata, koji su nadomak Europe, neizravno pomaganje švercerima ljudima (što nije ništa manje opak biznis od trgovine robljem)?
Smijemo reći podatak da ilegalni imigranti kada stignu u Europu uglavnom završe kao robovska radna snaga, u kriminal, žene u svijetu prostiticije, itd.? Smije se to reći ili istinu treba prešutjeti?
Brod ilegalnih imigranata dolazi u Europu
Ukoliko se doista želi pomoći – a ne samo folirati – nije li pravi put prikupljanje sredstava za gradnju škole u Pakistanu, gradnji bolnice u Bangladešu, itd. ? Smijemo postaviti takva pitanja?
A u konačnici – smijemo li i ovo upitati: treba li možda prije Pakistana i Bangladeša izgraditi školu ili bolnicu u nekom hrvatskom gradu? Ili nešto nije u redu s nama ako nam je gradnja hitnog traka na Sušaku važnija od gradnje hitnog traka u Chittagongu? Ne znam… Meni je ipak važniji ovaj Sušak od Chittagonge, uz svu sreću koju Chittagongi želim.
(B.B.)
Loading ...
