Damir Vrbljanac
Piše: Damir Vrbljanac
“Hod za život” – put u civilizacijsko bespuće
KOLUMNA – Trebao sam pisati o izborima, o kampanji u toku, o tome tko je veći Hrvat i državotvorac, o Plenkovićevoj ne/samoizolaciji kao presudnom činu hrvatske opstojnosti… No tada se dogodio “Hod za život” i jednostavno nisam mogao ostati pasivan i ne komentirati taj događaj. Na koncu sam shvatio da time uopće ne izlazim iz okvira tematike skorašnjih parlamentarnih izbora, jer je misao vodilja toga skupa ujedno i temeljna odrednica nekih stranaka.
Dakle, u organizaciji udruge Malaika održan je u Rijeci “Hod za život”, miroljubivi hod građana i “prolife” aktivista, potaknut njihovim egzaltiranim filantropskim osjećajima koja su, praćeni Thompsonovom glazbom, svakako morali podijeliti sa građanima Rijeke.
Misao vodilja i poruka tog hoda trebala je biti: Zaštitimo ljudski život. To ćemo učiniti tako da zabranimo pobačaj, jer umjetno izazvanim prekidom trudnoće mi ubijamo ljudsko biće. To moramo činiti i kada je riječ o silovanju.
Ta fraza o “ubijanju” postala je light motiv pobornika “zaštite” ljudskog bića. No, prava je istina da nauka i filozofija do danas nisu na čistu u kojem to trenutku nastaje život? Tako se biološka teorija da novo ljudsko biće nastaje u samom trenutku oplodnje u mnogome razilazi od drugih naučnih i filozofskih teorija, koje vremenski trenutak nastajanja novog ljudskog bića smještaju u neko kasnije vrijeme trudnoće, pa čak i “post puerperium”, odnosno nakon poroda kada po toj teoriji duša ulazi u tijelo i time čini cjelovitim ljudsko biće.
No, ne ulazeći u problematiku, pitam se što su nam to kroz prikazane transparente poručili na riječkom (po)hodu ti ultrasenzibilni filantropi: “Za zaštitu ljudskog žvota”, “Zaštitimo nerođenu djecu”, “Zaštitimo život”, “Pobačajem možda ubijamo buduće genije”. Iz megafona mogla se čuti poruka jedne od organizatora skupa Barbare Brezac Beninger: “Silovane žene koje žele pobaciti su ubojice!” “Majka koja počini pobačaj stavila se u poziciju ubojice!”
Ta skandalozna, sramotna i zabrinjavajuća izjava tobožnje zaštitinice ljudskog života nije slučajna i nikako nije apolitična, kakvim su organizatori prikazali ovaj skup. Zajednički je to glas ultradesnice i Crkve – najtragičnije spone u vladavini državom. Povijest nas uči tomu.
Kad je riječ o Crkvi ne mogu da se ne zapitam odakle takva bezgranična briga za zaštitom ljudskog života? Da li se to kod njih probudio glas savijesti, jer ne zaboravite da je upravo Crkva osmislila inkviziciju koja je ubila na desetke tisuća nevinih žena, potencijalnih majki stotine tisuća ljudskih bića. U njenim tajnim odajama i danas se povremeno otkrivaju stotine dječjih kostiju rođenih “greškom”, u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Upitaju li se ikada ti crkveni velikodostojnici i vjerni sljedbenici Crkve, da li neke od dječjih kostiju pronađenih u brižno skrivanim katakombama samostana i crkava, pripadaju nekom dječjem briljantnom umu potencijalnog novog Immanuela Kanta pa tako nikad nećemo saznati za neku moguću Kritiku najčišćeg uma? Koliki je broj nikad reliziranih Marie Curie nestalo u dimu lomača za vrijeme inkvizicije?
Ne vjerujte tim lažnim “vašim” dušebrižnicima, lažnim propovjednicima i donosiocima “istine”. Budite sigurni da se iza toga krije samopromocija, ili je pak sve u službi promocije neke stranke.
U nijednom mom prijašnjem tekstu nisam sugerirao koma da date svoj glas. Ovoga puta poručujem: Ne glasajte za te stranke!
“Religiju obični ljudi smatraju istinitom, mudri lažnom, a vladari korisnom.” Seneka.
Loading ...
