Damir Vrbljanac: mali sat povijesti

15. prosinca 2021. | Kategorija: Hrvatska

Damir VrbljanacCeterum censeo 

Piše: Damir Vrbljanac 

 

 

Mali sat povijesti 

Uvijek je dobro prisjetiti se nekih povijesnih događanja, povijesnih istina ili pak zabluda jer poznato je da “Povijest pišu pobjednici”. Stoga nije jednostavno, a treba i hrabrosti, prisjetiti se povijesnih “istina” jer kao što Ciceron govori: “Prvi je zakon povijesti: bojati se reći nešto neistinito, a drugi: ne bojati se reći nešto istinito”. 

 

Sat prvi 

Svi znamo za Giordana Bruna, talijanskog filozofa slobodarskog duha, predstavnika renesansne filozofije rušenja dogmi i predstavljanja novih pogleda na svijet. Zbog svojih misli o heliocentrizmu, beskraju svemira i strukturi atoma, nije se uklapao u postojeću crkvenu, tada praktički vladajuću strukturu države, te je zbog svojih “glasnih misli”, od tada “pravovaljane nauke”, osumnjičen za herezu te predan Papinskoj inkviziciji. Poznata nam je i presuda tog tada jedinog priznatog “naučno-pravnog” subjekta: osuđuju ga kao heretika te spaljuju na rimskom trgu Campo de’ fiori, 17. veljače 1600. godine. 

Vjerujem da, prisjećajući se tog podatka, zgražate se i sami nad tim neciviliziranim i bešćutnim postupkom onih koji su imali moć i “pravo” da to učine. Vjerojatno pretpostavljate kako je i cjelokupan tamošnji puk bio time zgrožen, sažaljavajući se nad nedužnim čovjekom. 

Silno griješite! Razularena svjetina, koja se tamo okupila, najpogrdnijim se izrazima okomila na to “zlo čovječanstva” uobličeno u liku Giordana Bruna. Zaslijepljeni iracionalnom izopačenošću vlastite ignorancije, burno su pozdravljali lomaču koja je gutala jedan od najbistrijih umova toga vremena. 

Mnogo je godina moralo proći da taj isti, sada donekle osviješteni puk uvidi svu grozotu i blasfemiju tog čina, shvaćajući zabludu vlastite samoobmane. Možda su tada tek prisjetili se poznatih riječi Giordana Bruna: “Ako nije istinito, dobro je smišljeno.” 

 

Sat drugi 

Svi znamo za Galileo Galileia, jednog od najvećih fizičara i astronoma. Uveo je eksperimentalnu metodu istraživanja i matematičko formuliranje eksperimentom utvrđenih zakonitosti te time položio temelje modernoj fizici. Među brojnim njegovim izumima nalazi se i teleskop čime je omogućen nagli razvoj astronomije.  

Čim je objavio svoja astronomska otkrića, u kojima zagovara Kopernikov heliocentrični sustav, došao je u sukob sa naučavanjima Crkve, tada vladajuće strukture države i “pravovaljane” nauke. 

U rimskim prostorijama Inkvizicije 1663. održan je proces protiv njega. Tada u svojim sedamdesetima, iskusniji i mudriji od svog prethodnika Giordana Bruna, shvatio je da je besmisleno braniti svoje stavove pred onima koji tu istinu ne žele, pa je pred Inkvizicijom dao obećanje da će odustati od svojih ideja. Tako je izbjegao tragičnu sudbinu Giordana Bruna, no lišen je slobode, prognan i odvojen od svijeta, te je pod stalnim nadzorom Inkvizicije (vlasti) umro u Arcetri, 8. siječnja 1642. 

Nakon smrti vlast nije dozvolila da mu se podigne spomenik i tek je, nakon više od sto godina,  17. travnja 1757. skinuta zabrana na njegova djela.  

Svo to vrijeme izgnanstva, naravano i dalje je znao da “Eppur si muove!” 

Skoro zaboravih napomenuti: U vrijeme njegove presude, pučanstvo je naravno bilo protiv njega. Na strani Crkve, Vlasti, “Pravovaljane nauke”. 

 

Sat treći 

Svi znamo za Josepha Goebbelsa, jednog od najbližih suradnika Adolfa Hitlera. Kao Reichov “Ministar narodnog prosvjećenja” (koje li travestije), poznat je po svojim energičnim antisemitskim govorima, te ga mnogi povijesničari smatraju glavnim krivcem za “Kristalnu noć”, prvim javnim činom antisemitizma.  

Svoj prirodni talent za govorništvo maestralno je koristio u animiranju masa, sve kako bi maksimalno pripremio njemački narod na masivni oružani sukob i uvjerio ga kako je ideja totalnog rata jedina ispravna. 

Danas, Njemačka i njemački narod perjanica su demokratskog slobodarskog uljudbenog svijeta i nezamislivo bi bilo očekivati od njih prihvaćanje takve izopačene ideologije. Pa ipak, ostaje činjenica, taj isti narod, jednim dijelom i u datom trenutku, priklonio se takvoj nakaradnoj i destruktivnoj politici.  

Moć propagande u indoktrinaciji masa je ogromna. Dovoljno je samo prisjetiti se poznate Goebbelsove uzrečice:  

“Ako dovoljno često ponavljate laž, ljudi će joj povjerovati, pa čak ćete i vi sami u nju vjerovati”.  

 

Na koncu moramo se zapitati: Ako bi se jednog dana desilo da nam „moćnici“ serviraju neku novu devijantnu „istinu“, bi li znali prepoznati prijevaru? Jer, makar nam poznata izreka govori da „Historia est magistra vitae“, ona druga upozorava kako „Učitelj dolazi kad je učenik spreman“.  

Jesmo li? 

 

podijeli ovu vijest... Share on FacebookTweet about this on TwitterPrint this pageEmail this to someone