KVARNERSKI ĐIR NEVENA ŠANTIĆA
Piše: Neven Šantić
Škoro na dnu
Kada su mu već pokazali prst umjesto da bude, rječnikom družine koju okuplja, “muško” i ustraje na svom mačo stavu, ili da bude, također kako bi rekli njegovi istomišljenici, pi* pa da poliže ono što je rekao, Miroslav Škoro izabrao je najjadnije moguće rješenje – iskoristiti pokazani srednji prst za najprizemniju kampanju. Ne sumnjam da su ga tako savjetovali u vlastitom mu stožeru, sve lumen do lumena, pa ga od polemike o pravu na pobačaj (što može biti i legitimno političko pitanje), odveli u natjecanje u daljnjem ponižavanjuu žena. U kojem se, eto, žene, ako se usude muškarčinama i njima vijernim ženetinama pokazati srednji prst prokazuju kao nepristojna niža bića koja urušavaju same temelje društva.
Tako to tumače i Škorina perjanica u 3. izbornoj jedinici samozvani humorist Drele i perjanica domovinaša u 8. izbornoj jedinici Carla Konta. Koja, pazite dobro, ljudsku (mušku i žensku) reakciju žena povrijeđenih Škorinom izjavom o “savjetovanjju s rodbinom poslije silovanja” proglašava predstavom (plus provokacijiom) dostojnom Olivera Frljića. Ova, po vlastitoj definiciji “liberalna konzervativka”, pri čemu je konzervativno rezervirano za njena doboka uvjerenja da je najprije supruga i majka i da ne treba raditi nedjeljom a onda sve ostalo, ne primjećuje da nastavljajući lupati po ženama u kampanji muški šovinisti u njenom stranačkom okruženju javno ili licemjerno u potaji vrijeđaju i nju kao ženu.
No, poanta je u tome, što Konta, kao i svi domovinaši, ništa novoga ne donose u politiku osim recikliranja toga što su majke, pater familiasi i duboko konzervativni odani naciji i svetoj materi Crkvi (bar na rječima). Pa osim općih mjesta o tome što bi Hrvatska trebala biti ili što ne valja, nema niti jedne zdravorazumske rečenice o konkretnom razvojnom ili bilo kakvom suvislom političkom potezu.
Kada zagovarate isprepletenost obitelji, nacije i Crkve (tri u jedan), protivite se dvjesto godina starom odvajanju države i društva sa svim njegovim sastavnicama, gdje svaki radi svoj posao i unutar države kao političke zajednice ravnopravnih pojedinaca, ne namećući onome drugome kako će se ponašati, što će smjeti a što neće, sudjeluje u kreiranju prostora za razvoj ljudskih i društvenih potencijala. Europski demokršćani odavno su to shvatili.
Ne može je ni biti. Jer kada zagovarate isprepletenost obitelji, nacije i Crkve (tri u jedan), protivite se dvjesto godina starom odvajanju države i društva sa svim njegovim sastavnicama, gdje svaki radi svoj posao i unutar države kao političke zajednice ravnopravnih pojedinaca, ne namećući onome drugome kako će se ponašati, što će smjeti a što neće, sudjeluje u kreiranju prostora za razvoj ljudskih i društvenih potencijala. Europski demokršćani odavno su to shvatili.
No, najgore je u svemu tome da se iza ovog retrogradnog koncepta koji prožima Domovinski pokret i njegove partnere (nije tu posve imun ni HDZ-u ali ga prikopčanost Europskoj pučkoj stranci i njenim utjecajima koliko-toliko drži na uzdi), iza ove tobožnje ljubavi prema tradicionalnom i nacionalnom krije žudnja za moći i novcem kojeg donosi vlast. U tzo možete biti sigurni.
Trgovce nacijom i nacionalnim osjećajima, profesionalne domoljube, još je u 18. stojeću prozreo Samuel Johnson, čuveni engleski literat i humanist. Imajući na umu jednog onodobnog Škoru, zapisao je jednu od najcitiranijh izreka prema kojoj je takvo domoljublje posljednje utočište hulja.
Loading ...
