RAZGOVOR s Kristinom Ribarić iz Udruge za djecu i mlade “Kocka” s otoka Raba

30. kolovoza 2013. | Kategorija: Krk, Lošinj, Cres, Rab

farbicePiše: Tatjana Udović

Udruge za djecu i mlade „Kocka“ bavi se slobodnim vremenom djece i mladih pokušavajući promijeniti dosadašnju rutinu djeci i mladima na otoku kao i ponuditi sadržaje do kojih prije toga nisu mogli doći.

Kako i s kojim ciljem je osnovana Udruga Kocka?
Povratkom iz Zagreba, gdje sam studirala, na otok na kojem sam odrasla, pred malo više od pet godina, imala sam osjećaj vraćanja unatrag, tamo gdje je sve ostalo kako sam ostavila kada sam odlazila. Imala sam osjećaj da se ništa nije promijenilo. U međuvremenu sam izgubila i neke kontakte od ranije i trebalo se polako vratiti u rapsku rutinu. No, to nije bilo ono što sam željela. Kao socijalni pedagog u Zagrebu sam volontirala u mnogim udrugama i sudjelovala na mnogo projekata u kojima sam mogla vidjeti da je malim koracima moguće mijenjati stvari oko nas, čak i ako stvar na samom početku izgleda nemoguće. Sama ne bih mogla s idejom osnivanja jedne organizacije pa su tako u cijelu priču, odmah pred sam početak osnivanja i kreiranja uskočile Katarina Ribarić i Martina Španjol koje i danas čine Kocku, a bez kojih bi cijela stvar ostala samo na ideji. Zamislile smo da će se „Kocka“ baviti slobodnim vremenom djece i mladih te pokušati promijeniti dosadašnju rutinu djeci i mladima na otoku kao i ponuditi sadržaje do kojih prije toga nisu mogli doći, a što sam i ja osobno imala priliku tek odlaskom sa Raba.

insidNeki od vaših uspješnih projekata?
Jako sam subjektivna kad govorim o uspješnosti projekata i o radu volontera pa ćete me razumjeti kad kažem da je za mene uspjeh svaka ponuđena radionica i da je svako uključeno dijete, svaki novi razvijeni interes ili otkriveni talent, i svaki osmijeh, kako djece i mladih, tako i volontera koji su mahom sve stručne osobe uključene u isključivo volonterski angažman već pet godina zaredom. Kad bih ipak morala izdvojiti, rekla bih da je kontinuirano održavanje nekih radionica od samog početka (Njemački jezik, Hip Hop, Breakdance, Korektivna gimnastika, Kreativne radionice) pokazatelj njihove uspješnosti, kao i velik broj volontera na mnogim volonterskim akcijama od kojih posebno moram istaknuti volontiranje na održavanju Rapskog triatlona čiji je broj volontera u 2012. godini premašio 100, te možda činjenica da smo sami napravili boulder za penjanje koji je jedini takvog tipa na našim otocima, a koja osim provođenja kvalitetnog slobodnog vremena i otkrivanja nekih novih malih i velikih talenata ima za cilj i poticaj razvoju jedne potpuno nove vrste sporta i načina života na ovom otoku.

Najviše radite s djecom i mladima. Kakve su njihove reakcije?
Zbog njih i potreba koje su nam iskazali prilikom osnivanja, a provođenjem jedne mini ankete u osnovnoj i srednjoj školi, smo i osnovani i zbog njih i dalje imamo volje ulagati trud i svoje slobodno vrijeme. Djeca su najiskrenija populacija s kojom možete raditi i najbolji procjenitelji kvalitete nečega. Možda bi to pitanje najbolje bilo pitati njih, ali obzirom na broj korisnika radionica, kao i volontera koji se uključuju u brojne aktivnosti na našem otoku, koji raste, mislim da imamo pozitivan feedback. Sa svakom novom ponuđenom aktivnosti ponovno dobivamo nova oduševljena mala lica spremna na istraživanje sebe u nečem novom. Volim istaknuti kako su kroz ovih pet godina neka djeca odrasla i kako su kroz uključivanje u mnoge aktivnosti na jedan zabavan i neformalan način radila na sebi i razvijala se na način da su sada uključena u neka Gradska tijela za donošenje odluka po pitanju mladih, kao što se i sama odlučuju na vođenje nekih radionica i prenošenje znanja na mlađe. To je ono što je vrijedno.

Što djecu i mlade najviše veseli?
Najviše ih veseli otvaranje neke nove radionice koja do sada nije postojala na otoku. Tako je npr. na prvom dolasku capoeirista otokom zavladala totalna euforija capoeire, dok se isto to dogodilo i sada otvaranjem bouldera za mogućnost penjanja malenih. Na radionici na kojoj smo tako očekivali nekih maksimalno 10 mogućnih penjača na ovom malenom otoku, pojavilo ih se oko 50-ak i prisililo nas da za njih umjesto u jednom terminu voditelj radionice održava u 4 termina. Sve to on čini u svoje slobodno vrijeme.Također, najveći broj uključene djece i mladih broji volontiranje na Rapskom triatlonu gdje se zahvaljujući njihovom angažmanu planirana utrka uvijek odvija prema planu. U tim im se trenucima daje na važnosti i od strane organizatora i samih natjecatelja te je to ono što ih veseli i daje poticaj za daljnje sudjelovanje. Na nama kao organizatorima je da im svako iskustvo uključivanja pokušamo napraviti lijepim i time kod njih razvijati jednu drukčiju svijest, onu o zabavnom mijenjanju stvari oko sebe malim koracima i angažmanima.
Slično kao i djecu, mlade vesele nove stvari. Oni možda još više cijene i uživaju u prostoru koji sami uređuju, u kojem mogu boraviti, za kojeg imaju osjećaj da je možda i jedino mjesto na otoku prilagođeno okupljanju mladih bez prisutnosti neprimjerenih sadržaja. Potreba za nekim prostorom okupljanja postoji i neovisno o terminima i prostoru kojeg mi nudimo, mjestom za probe mladih bendova, što smo imali kad smo bili u prijašnjem prostoru koji nam je to omogućavao, i slično.

rockasPlanovi Udruge?
U planu je nastavak već postojećih aktivnosti, ali i početak nekih novih. Ima puno toga što naš otok još nije ponudio, a mi vidimo kao potrebu ili želju. Radimo i na mnogim suradnjama, kako unutar, tako i van države, te smo sudionici većeg broja međunarodnih razmjena mladih na kojima mladi imaju mogućnost jednog novog iskustvenog učenja i razvijanja. Sa svakim njihovim povratkom i svakom novom idejom, naši se planovi šire i prilagođavaju njihovim potrebama.

podijeli ovu vijest... Share on FacebookTweet about this on TwitterPrint this pageEmail this to someone