NEVEN ŠANTIĆ: Politička (ne)radna nedjelja

28. travnja 2020. | Kategorija: Hrvatska

neven santicKVARNERSKI ĐIR – Politička (ne)radna nedjelja

PIŠE: Neven Šantić

Proizvedena iluzija da struka odlučuje trajala je nepuna dva mjeseca. Sada, nakon donošenja mjera takozvane relaksacije, što god taj pojam značio, i slabovidni su progledali. Junaci Kriznog stožera, pa i oni koji to nisu bili formalno ali ih se takvima predstavljalo, pokazali su se samo kao frontmani političkog stroja koji se ne da smesti ni u vrijeme koronavirusa.

Da jedna stvar bude jasna. Odluke koje se tiču građana u nekoj političkoj zajednici kao što je država uvijek su političke. Struka može biti konzultirana, što je demokracija razvijenija to više, ali konačnu odluku donosi politika. I u takozvanim tehničkim ili stručnjačkim vladama sve odluke koje se donesu su političke. Netko mora upravljati sustavom, donositi odluke koje će se ticati svih, i tako je to radilo se o diktaturi ili parlamentarnoj demokraciji. 

Hrvatska vlada, puno mudrije i racionalnije nego primjerice srpska gdje je alfa i omega svega Aleksandar Vučić čije su formalne predsjedničke ovlasti ustavno slične (dakle, male) ovlastima hrvatskog predsjednika, stavila je u prvi plan imunologe, epidemiologe, ministre zdravstva i unutarnjih poslova kao čelnike najvažnijih resora za rukovođenje krizom. I svoj su posao radili dobro. Zbog toga što se uvažavalo mišljenje struke, javno se stvarao dojam da doista vlada struka. Ministar Vili Beroš upravo zato što je liječnik, Alemka Mirković i Krunoslav Capak postali su zvijezde, vjerovalo im se i još im se vjeruje…bar kada je riječ o informacijama vezanim za zarazu i njeno obuzdavanje. Ali su ipak, svojom voljom ili ne, svejedno, bili i ostali samo paravan u političkom teatru i za one odluke za koje je struka samo izgovor. 

Razotkrila je to odluka da do daljnjega trgovine neće raditi nedjeljom. Teško je odgonetnuti je li tužniji bio komentar ministra Ivana Božinovića da je pitanje zašto trgovine neće raditi nedjeljom gotovo pa deplasirano, ili pak Capakov trud da stručno obrazloži kako se baš zabrana rada trgovina nedjeljom uklapa u “relaksaciju” mjera. Kako god bilo, (ne)radna nedjelja ponovno je kao kukavičje jaje iskočila iz korona političke kutije. Epidemiolozi su to blagoslovili.

Kada epidemija bude (nadamo se) obuzdana i ponovno se aktualizira rasprava o ograničavanju rada trgovina nedjeljom, već će se naći netko tko će podsjetiti puk da kako su mogli bez odlaska u trgovine nedjeljom za vrijeme krize, eto mogu i nadalje. 

Ministar Darko Horvat neposredno prije izbijanja epidemijske krize najavljivao je početak javne rasprave u zabrani rada trgovina nedjeljom, drugog takvog pokušaja u posljednjih desetak godina nakon što je Ustavnbi sud stavio izvan snage zakon izglasan u Sanaderovo vrijeme. Riječ je o ultimativnom adutu HDZ-a da se prije parlamentarnih izbora na jesen dodvori Katoličkoj crkvi i tako potkreše ambicije Miroslava Škore i krajnje desnice, pa ovo što se sada događa možemo shvatiti kao neku vrstu pokusa, generalne probe, ispipavanje terena. Obrazac ponašanja vladajuće stranke je predvidiv. Kada epidemija bude (nadamo se) obuzdana i ponovno se aktualizira rasprava o ograničavanju rada trgovina nedjeljom, već će se naći netko tko će podsjetiti puk da kako su mogli bez odlaska u trgovine nedjeljom za vrijeme krize, eto mogu i nadalje. Kao što bi rekao predsjednikov savjetnik za ekonomiju Velibor Mačkić, trgovina neće patiti jer će ljudi kupiti stvari koje im trebaju neki drugi dan, ne moraju u nedjelju.

Da, doista ne moraju. Tom logikom ne moraju ni u subotu, pa ni u petak ili četvrtak. Neka svu kupovinu obave primjerice u ponedjeljak. Ili neka se građanima Hrvatske, kao umirovljenicima u Srbiji, propiše da kupnju obave u gluho doba noći između 4 i 7 ujutro jednog dana u tjednu, po dogovoru. I točka. 

Mačkić kao docent zagrebačkog Ekonomskog fakulteta morao bi međutim, bar kao potrošač ako ne kao ekonomist, znati da kod odlaska u trgovinu ponuda povećava potražnju. Kad uđete u trgovinu uvijek se sjetite da vam još nešto treba, a kad ste u trgovačkom centru radi samoposluge nije naodmet skočiti i u prodavaonicu odjeće ili obuće. Ili obrnuto. Stoga bi se bilo vrlo lako kladiti da ukupna potrošnja u trgovačkom sektoru u zemlji neće biti ista za šest ili sedam radnih dana. 

Da ne ispadne da je ovdje riječ o prizemnom zagovoru bogaćenja trgovaca, pa čak i uz primjereni rast BDP-a, vratimo se radu trgovina nedjeljom. Svojedobno su i sindikati bili pristali da se ograniči rad nedjeljom, jer se zaposleni, pogotovo žene kao dominatna skupina rada u trgovini, ne plaćaju adekvatno, izrabljuje ih se i tome slično. No, iako je u međuvremenu puno toga u radu trgovina regulirano i satnje se bitno popravilo, što to ima veze s radom nedjeljom? Pitanje plaćanja zaposlenika i njihovog eventualnog izrabljivanja predmet je interesa inspekcija i efikasnosti države da provodi zakone. Bez obzira radi li se četiri, pet, šest ili sedam dana u tjednu. 

Isto kao što je smiješno da se zabrana rada nedjeljom pravda crkveno-tradicionalnim argumentima da je to ugroza za obitelj koja bi se trebala tog dana posvetiti sebi (naravno, i Crkvi), kao da u jednom danu, pogotovo nedjeljom, nema dovoljno vremena za sve ono što čovjek želi raditi tog dana. Netko će tako umjesto u crkvu ili u trgovinu otići na izlet. Ili da se kao primjer navode iskustva Austrije ili Njemačke. Zašto ne i iskustva Slovenije, Italije i nekih drugih zemalja?

 Država se ne bi trebala miješati u rad trgovina nedjeljom. 

Stvar je iz perspektive zdravog razuma, tržišne ekonomije i mudrog upravljanja državom prilično jednostavna. Država se ne bi trebala miješati u rad trgovina nedjeljom. Općenito bi se trebala kloniti zabrana. Njeno je jedino to da regulira odnose na tržištu između svih sudionika, kako bi bili fer koliko god je to moguće. 

Neka se dakle nikakav rad nedjeljom ne zabranjuje. Ne treba trošiti energiju na pitanja kome će se u trgovini, gdje i kada eventualno dopustiti da radi nedjeljom. Neka svatko bira što će raditi tog dana. Pa će se onda, kao i do sada, kroz mehanizme ponude i potražnje vidjeti tko ima interesa poslovati, raditi ili kupovati nedjeljom, a tko nema. Neka o tome odlučuje interakcija poduzetnika, radnika i potrošača, a ne sila države zamaskirana u interese jedne stranke ili zainteresirane skupine. 

Ružno je koristiti zarazu i svojevrsno izvanredno stanje za testiranje jednog dugo planiranog političkog projekta. Još je ružnije bestidno to negirati i u prvi plan gurati liječnike da bi to opravdali kao javno zdravstvenu mjeru. Može li se niže pasti? 

 

podijeli ovu vijest... Share on FacebookTweet about this on TwitterPrint this pageEmail this to someone