KOLUMNA DAMIRA VRBLJANCA: PRIČA IZ SVEMIRA

27. srpnja 2020. | Kategorija: Hrvatska

svemirCeterum Censeo

Piše: Damir Vrbljanac

 

Priča iz svemira

Volite li kratke SF priče? Ova koja slijedi nije Asimova niti Arthura Clarkea, no možda vam se ipak svidi i pronađete nešto interesantno u njoj: 

U dubokom svemiru smjestio se plavi planet. Obitavala su ga zelena bića, toliko zelena da bi čovjek lako mogao zaljučiti kako još nisu dozrijela, ili sazrijela ako hoćete. Živjeli su tako od pamtivijeka no tada odjednom, neka od njih počela su lagano rumenjeti i taj se proces činio nezaustavljiv. To je jako zabrinulo vladara planeta, bolje rečeno vladare, jer radilo se o opakoj skupini koja se brinula o svim zelenim bićima plavog planeta. Odlučivali su o svemu, o tome što, kada i kako oni trebaju raditi, o čemu smiju ili ne smiju razmišljati, kako se moraju ponašati, o tome kada i koliko mogu biti sretni.  Sad, nakon što su neka počela rumenjeti, znali su da će kad tad zeleni početi međusobno razmjenjivati misli i ideje, diskutirati i na koncu upitati se: Zašto smo toliko godina bili zeleni? 

Da bi to spriječili vladari plavog planeta skrojili su plan.

Kroz čitav planet protijecala je riječica Grypan, bolje rečeno bio je to potok, jer tek bi u zimskim mjesecima imao nešto više vode, ljeti bi gotovo presušio. Upravo stoga, nisu postojali mostovi, zelena bića bi,  kad je to bilo neophodno, jednostavno daskom prelazili da drugu obalu. Postojao je na planetu i drugi potok Kobryd,  no bio je daleko na istoku i većina za njega nije znala, niti marila.

U čemu se sastojao taj pakleni plan vladara plavog planata?  Dali su spojiti tokove Kobryda i Grypana, pa je tako ovaj posljednji postao bogatiji vodom. Onda su dramatičnim tonom obznanili čitavom planetu vijest o mogućoj globalnoj kataklizmi i kako je po život opasno prelaziti potok, pa tako za dobrobit svih stanovnika, svi moraju stalno sa sobom imati dasku. 

I tako su od tada sva zelena bića morala nositi dasku. Bilo je jako nespretno nositi dasku, odlaziti s njom u kupovinu, na posao ili recimo na piknik. Osim toga daske su im onemogućavale da se približe sugovorniku. Dapače, bila su zabranjena veća okupljanja, jer rečeno je, kako bi od silnih dasaka mogao nastati kaos.  

Daske su potpuno promijenile način života zelenih bića, život jednostavno više nije bio isti, nije bio kao nekad. Stanovništvu su daske postale prava mora, bile su smetnja normalnoj i uobičajenoj međusobnoj komunikaciji. Tek su bračni parovi mogli biti bliski bez da koriste daske. Daske su postepeno počele djelovati na psihu zelenog stanovništva, njihovo mentalno zdravlje bilo je ozbiljno narušeno. Nisu više izlazili iz svojih kuća, nisu se družili već bi se zatvarali u sebe proživljavajući duboke traume. Postali su mrzovoljni, apatični i malodušni te podložni izvanjskom utjecaju.  Upravo to je bio cilj vladara plavog planeta: zaustaviti sazrijevanje zelenih bića, i tako ih moći nastaviti kontrolirati, onako kako su to činili od pamtivjeka. 

Pitate se kako je završila ta priča o plavom planetu, njegovim zelenim stanovnicima i daskama,  da li ih još uvijek nose? Jesu li zelena bića razotkrila prijevaru? Na žalost to vam ne mogu reći iz jednostavnog razloga što vijesti iz dubokog svemira, makar stizale brzinom svjetlosti, jako dugo putuju. 

A ako je vjerovati Albertu Einsteinu i njegovoj teoriji relativnosti, kada vijesti o priči sa daskama stignu do nas, zelena će bića na plavom planetu možda već odavna živjeti u sreći i blagostanju. Ili tko zna, možda iz nekog razloga biti prisiljeni nositi nešto drugo, ovoga puta recimo -  maske.  

 

podijeli ovu vijest... Share on FacebookTweet about this on TwitterPrint this pageEmail this to someone