DAMIR KAJIN: OVO ŠTO SE DEŠAVA OKO 3.MAJA I ULJANIKA JE JADNO I TUŽNO

27. prosinca 2018. | Kategorija: Hrvatska

damir-kajinRazgovarali smo s vox populi Istre, Damirom Kajinom, bivšim saborskim zastupnikom i aktualnim gradskim vijećnikom Grada Buzeta i članom Skupštine Istarske županije u koje je ušao sa svojom samostalnom listom. Damir Kajin je prije više godina govorio o Uljaniku kao tempiranoj bombi. Tada se to mnogima činilo pretjerivanjem, no pokazalo se da je bio u pravu: Uljanik, a s njime i 3. maj, već su upali u provaliju. Stoga smo ga upitali za mišljenje oko događaja koji tresu ova dva brodogradilita.

Kako komentirate događaje oko 3.maja i Uljanika?

Sve je jadno, tužno, bizarno, a ponajviše tragično. Nećete vjerovati, u kontekstu Uljanika, a zbog moje izjave, koja otprilike glasi “nije kriva Vlada što je Končar suvlasnik Glasa Istre, inače novine koju smatram biltenom IDS-a, koja je otvoreno zagovarala njegov ulazak u Uljanik, a svi znamo da sam ne može pomoći posrnuloj tvrtci” , dobio sam tužbu od Končara zbog povrede prava osobnosti, tzv.tužbu zbog duševnih boli kojom od mene traži 50.000 kuna.

Dobili ste tužbi u da platite 50.000 kuna za duševne boli jednoj firmi?

Da.

Dobro, nije nepoznato da ukoliko netko predstavlja ‘trn u oku’ mediji ga ocrne i financijski ga se pokuša uništiti. Je li to slučaj kod vas? Što na sve to kaže DORH?

Umjesto da DORH tuži one koji su se poigravali s Uljanikom neki tuže mene. U međuvremenu Nadzorni odbor Uljanika poništio je odabir Končara kao strateškog partnera, a sindikati govore da “Uljaniku treba svijež novac, a Končar niti to može niti hoće…”. Znate što je bizarno? Ja Jakovčiću ne zamjeram što je na svoju ruku počeo govoriti i raditi na preseljenju Uljanika, koliko što je doveo ljude koji ne mogu pomoći Uljaniku.

Kako će sve to završiti? Opet ćemo svi mi naš novac – kroz državni proračun – morati davati za posrnule privatne firme?

Ono što znamo je da će država morati platiti samo ove 2018. 2.5 mlijardi muna, iduće godine 1.5 milijardi kuna. Po planu restrukturiranja država bi morala uložiti 3 milijarde kuna, na način da Uljaniku otpiše većinu, a ostalo ide u dokapitalizaciju. Sam Uljanik kada završi 3 broda državi bi vratio 159 milijuna eura jamstva , a 265 miijuna eura bilo bi pretvoreno u kredit koji bi se vratio za 8 godina. Da li će itko uz državu unjeti 400 milijuna eura? Neće. Danas su Uljanik i 3.maj mogli imali nove vlasnike. Na taj način spasilo bi se 100% posto radnika, ali bi doma otišlo 90% administrativnog osoblja, spasilo bi se 100% projektanata, ali bi doma otišao dobar dio nadgradnje. Ovako radnici su otišli, a nadgradnja i administracija su ostali i sve je dovedeno u pitanje.

Svjedoci smo jedne čudne stvari. Mediji su toliko ‘zamutili’ vodu po pitanju propadanja ovih broogradilišta da javnosti više ništa ne shvaća. Kivca kao da uopće nema, što je naravno nemoguće. Imamo još jedan fenomen koji se dešava. Vidimo ga na primjeru kada su se gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i župan Primorsko-goranski Zlatko Komadina pridružili povorci radnika u štrajku. Radnici nisu reagirali, a Obersnel i Komadina su ustvari oni koji predstavljaju višedesetljetnu vlast u gradu i županiji koji nisu prstom maknuli za pomoć 3.maju, a da ne govorimo kako je njihov SDP također godinama bio na vlasti u državi. Budimo jasni, nije mnogo drugačije ni u Puli s IDS-om.

Naš narod je takav kakav je, i njime se da manipulirati od medija koje plaća politika ili kapital. Sve se vrti oko novaca. Da se vratim na Končara kojemu je jedan novinar poslao Plan preuzimanja jednog medija u Istri. U prvoj točci stoji, otprilike, borit ćemo se za monopol, u drugoj, promicati poslovne interese vlasnika, u trećoj, zastupati interese onih osoba koje vlasnik odredi, itd. Kako se vlada u Istri, a i van Istre? Preko zaposlenika u javnim službama, preko proračunskog novca i preko medija. Ponavljam, u Istri smo sve znali kada je riječ o Uljaniku. Politika je znala, tete na placu nisu znale, a radnici su naslućivali .

Migrantska kriza sve je više glavna tema i u Hrvatskoj. Imamo situaciju da u Hrvatsku ilegalno ulazi veliki broj ljudi među kojima – budimo iskreni – ima svega i svačega. Od kriminalaca, švercera ljudima i ostataka terorista iz ISIL-a do stvarne sirotinje u potrazi za boljim životom. U bivšoj državi granična policija tj. vojska bi pucala na one koji ilegalno pokušavaju ući u zemlju. Danas svjedočimo da neki mediji i nevladine udruge napadaju hrvatsku policiju jer spriječava ilegalne prelaske granice. Kakva je to zemlja koja nije u stanju kontrolirati ni svoje granice? Nije to samo pravno pitanje, već i moralno. Kakvo je to društvo koje dopušta da se preko njezinog teritorija švercaju ljudi koji, kada završe u Njemačku ili Italiju, uglavnom završavaju na ulici u raljama tamošnjeg kriminala.

Policiji kapa dolje. Prvi sam govorio 2015 da nam slijedi problem sa migrantima. Pitao sam se zašto ih ne primaju najbogatije muslimanske zemlje iz najbližeg susjedstva? Katar, Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt… Zbog toga su me nazivali fašistom, a Jergović, novinar Jutarnjeg lista, nazvao me Eichmannom. Valjda zato jer sam 90-te godine govorio o antfašizmu dok se on po Sarajevu pojavljivao s nekim drugim obilježjima. Ono što vidimo danas je da je iz EU otišla Velika Britanija i da je Europa nesposobna da se sama štiti, a kamoli da nekoga štiti.

U kuloarima čujemo da se Ivan Jakovčić namjerava iznova kandidirati za europski parlament pod izlikom ‘stranka od mene to traži, pa ću se žrtvovati’. Kako to komentirate? Koje je koristi dosad imala Istra od toga što je Jakovčić u europskom parlamentu?

Od njegova odlaska u Europski parlament Istra nije imala nikakve koristi, kao što drugi hrvatski krajevi nisu imali nikakve koristi od parlamentaraca koji su iz tih krajeva. Ne treba smetnuti sa uma da je on dobio 22.000 preferencijskih glasova i da mu je Milanović poklonio još 90.000 glasova. Ako mislite na korištenje imena teran njega su Istrijani pili i pred 500 i 1000 godina pa ćemo i sutra. No bit je u slijedećem: u EU smo ušli, a da na referendumu nije glasalo 50% upisanih birača. Valjda jedini koji su tako ušli u EU smo mi. Ako je netko stvarno profitirao to je Njemačka koja je svojim interesima podredila interese svih zemalja EU, a paradoksalno je da se nama ne vraća ni ono što uplaćujemo u EU i još nam EU određuje prioritete. I ono najgore EU radi naših slabosti usisala nam je mladost. No bez obzira na sve ja nisam euroskeptik, ali sam za čiste račune, kao što sam bio za odnos Zagreba do Beograda, tako Istre do Zagreba, pa i Hrvatske do EU.
Aktivni ste u gradskom vijeću Grada Buzeta i u skupštini Istarske županije. Činjenica je da imate određenu težinu među građanima Istre koji vam rado daju svoj glas. Koji su vam daljnji politički planovi? Naime, projekt Istarskih demokrata u kojemu ste sudjelovali nije zaživio. Je li nastavak rada kao Nezavisna lista Damira Kajina?
Trenutno sam okupiran sudskim tužbama za izgovorenu riječ . Devedesete u vrijeme Franje Tuđmana u Istri su bile daleko slobodnije nego što su ove posljednje godine Ivana Jakovčića i Borisa Miletića. Tragično da je HDZ daleko demokratičniji od IDS-a kojega sam stvarao. Današnji IDS vlada kontrolom medija, što nije bio slučaj u moje vrijeme kada su mediji bili doslovce protiv nas. Najtragičnije je da se preuzela kontrola na dijelu pravosuđa čega nema nigdije u Hrvatskoj, a sa druge strane imate pedesetak dužnosnika u Istri težih od 3-4 milijuna eura, a da ulaskom u politiku nisu imali ništa i nikome ništa. Za što se mene npr tuži? Tužio me bivši ministar Silvia Berlusconija, inače dobitnik najvišeg istarskog priznanja kojeg mu je dodijelio Jakovčic, jer sam tražio da to priznanje vrate, jer je u Italiji osuđen na preko pet godina zatvora. Tužio me čovjek kojemu je dodjeljena koncesija na plažama, jer sam rekao da to što su učinili spada u deset top pogodovanja u Istri. Što se dogodilo? Da je koncesionar prodao koncesiju i da će uprihodovati između 400-500 tisuća eura.  I on mene tuži. Tako vam je to u Miletićevoj Istri 2018. Koga najviše krivim? IDS-ove medije koji su prodali vragu dušu umjesto da budu savjest Istre .

 

Zamislimo da ste ovog trena gradonačelnmik Buzeta ili župan Istarske županije. Što biste učinili? Kojim putem bi Buzet tj. Istarska županija išla pod vašim upravljanjem? Biste li naglasak dali na OPG-e, turizam, industriju, golf terene, na što?

Otvoreno bih progovarao o Uljaniku i ne bih im dijelio neku milostinju od 200-300 kuna kroz neke bonove, već bih osigurao fond za konkretnu pomoć Uljaniku i 3.maju. Ne bih dopustio da se proda Palumbo grupi iz Napolija dionice Viktora Lenca, jer je i ta ekipa osuđena na više godina u ITL. Zaustavio bih egzodus Uljanikovaca istinom , a ne trgovao ispod stola i Boga molio da se u Uljaniku dogodi nekretninski biznis. U Buzetu bih ukinuo prirez, bio volonter, doveo kapital , a ne šporku industriju. I znam, mediji bi ponovno bili slobodni. Ovako sve se svodi na PR, kantanje i tancanje, glumatanje i laganje, a živimo zahvaljujući materijalnoj osnovi koju smo naslijedili 1990. Devedesetih u Istri smo se borili za svako radno mjesto, a danas se ovi bore za svaki centimetar državne zemlje koju će sutra privatizirati i sebi pripisati.
(kv)
Kvarnerski je dio mreže slobodnih medija i zalaže se za slobodno novinarstvo te je stoga urednička politika objavljivanje svih odgovora intervjuiranih. Odgovori ne predstavljaju stavove uredništva i uredništvo ne odgovara za eventualne netočnosti u njima.
podijeli ovu vijest... Share on FacebookTweet about this on TwitterPrint this pageEmail this to someone